Hvar, (IKA) – U povodu početka školske i vjeronaučne 2015./2016. godine hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk uputio je poruku svećenicima, redovnicama i vjeroučiteljima svoje biskupije pod nazivom “Stvaranje čovjeka”. “Pred svakoga od nas postavlja se ‘plan i program na papiru’ – uvijek poželjan i potreban – ali ako zakaže ‘plan i program’ u našim voljama, u našem oduševljenju, u našem htijenju… uzalud ‘vam muka svirači’! Ako se ne zalijeva, ako se ne okopa i pravilno ne obreže, ako sjeme ne padne na plodno tlo… bit ćemo svjedoci usahlosti, požutjelosti lišća i – smrti plodonosnosti! Htjeli bismo svima koji imaju za svoj životni zadatak odgoj mlade generacije doviknuti: naprijed, dobra voljo”, ističe hvarski biskup.
Izražavajući razumijevanje prema poteškoćama oko poučavanja za vjeru i o vjeri, posebno kod župske kateheze, podsjeća kako na moguće odgojne poteškoće upozorava i starozavjetni Sirah “Sramota je ocu loše odgojen sin” (22,3). “A to prevedeno na svakodnevni i obični život, ponovno i ponovno ističe: važni su korijeni, važan je otac i majka, potrebni su spremni odgojitelji, treba puno toga započeti od starijih! Jer dobar odgoj – to je proces (čitaj: potreban je rast koji se događa postepeno, s puno strpljivosti, iz dana u dan, iz godine u godinu!)”. Osvrnuvši se na rasprave u društvu oko uključivanja stegovnih mjera u odgoj, biskup je primijetio kako se na svim razinama cjelokupnoga društva raspravlja o tome i traže prikladna rješenja. “Što ćemo s kažnjavanjem, isključivanjem, što ćemo s mjerama prijekora i ukora? Suvremeno društvo osjeća da se je pretjeralo s uvažavanjem mladih koji imaju svoja velika prava, a gotovo da nemaju nikakve odgovornosti i dužnosti”. Podsjeća pri tom kako o stezi govori i poslanica Hebrejima “Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja” (12, 6), te ističe kako nije zagovornik strogosti po svaku cijenu i uvijek, ali, kako u “suočavanju sa stvarnošću, koja ponekad ‘zaustavlja dah’ i ozbiljno prijeti urušavanjem svakoga reda i poretka, treba pronaći ‘zlatnu sredinu’ pristupanja i postupanja”.
Biskup, nadalje, ističe kako je osobitu pozornost potrebno posvetiti odgoju savjesti kod mladoga čovjeka. “Njezino veličanstvo savjest! Naučiti mlade da budu smjerne sluge svoje savjesti! U tome se i krije ‘treniranje’ ljudskoga dostojanstva: znati biti svoj, znati vrednovati druge i drukčije oko sebe! Savjest je srčika, srž i bit veličine čovjeka! Jezgra koja ‘uvijek radi’, ne pod prisilom već dragovoljno, dobrovoljno! Savjest je unutarnje čovjekovo svetište u kojem se susreće Bog i čovjek”, ističe mons. Štambuk, dodavši kako kroz savjest Bog govori, a čovjek čuje glas i poruku. Potaknuo je odgojitelje na odgajanje mladih za snažno poštivanje savjesti.
Na kraju je ustvrdio kako se svakom novom školsko–vjeronaučnom godinom nastavlja “stvaranje čovjeka”, dodavši kako “Stvoritelj čovjeka, računa na čovjeka, ‘uvukao’ je čovjeka u svoje planove i kao da bez čovjeka ne može se taj sveti nastavak ostvariti”. Upućujući na prikaz stvaranja čovjeka prema Knjizi Postanka, biskup je zaključio: “Kako snažno zvuči izričaj: ‘Načinimo čovjeka!’ Kao da nam Mudrost Božja govori: Ja sam učinio svoje, a ti, čovječe, potrudi se učiniti svoje! Ja sam učinio svoje, a ti, župniče, ne zaboravi na svoj dio posla! Ja sam učinio svoje, a ti, vjeroučitelju/učiteljice, izvrši svoj zadatak! Računam na tebe, imam povjerenja u tebe, čovječe, čovječice! Adame, kreni u veliku avanturu, zauzmi položaj – stvaraj čovjeka! Stvaraj osobnost, čeliči karakter, zidaj tvrđavu koja će sutra odoljeti svim vjetrovima i olujama!”