Istina je prava novost.

"Poruka Božjem narodu"

Sažetak radova Biskupske sinode o novoj evangelizaciji

Vatikan, (IKA) – Dugim i srdačnim pljeskom prije podne 26. listopada sinodski oci prihvatili su “Poruku Božjem narodu” – sažetak radova 13. redovne Biskupske sinode posvećen novoj evangelizaciji. U nazočnosti pape Benedikta XVI. poruka je pročitana na talijanskom, francuskom, španjolskom i njemačkom jeziku. Dokument ističe da je nova evangelizacija žurnost svijeta, a kršćane poziva da odvažno naviještaju evanđelje, da vjerom pobjede strah.
Narod Božji – opisan kao često rastresen i zbunjen i u opasnosti od pogubnih razočaranja – prikazan je poput Samarijanke na bunaru opisane u Ivanovu evanđelju: s praznom amforom. U njemu je žeđa i nostalgija za Bogom, a njemu Crkva mora ići ususret da mu donese Boga. A poput Samarijanke, tko sreće Isusa biva svjedokom navještaja spasenja i evanđeoske nade: voditi suvremeno čovječanstvo Isusu prijeka je potreba cijeloga svijeta. Ipak Crkva tvrdi da treba biti evangeliziran ako se želi evangelizirati i poziva sve – polazeći od sebe – na obraćenje jer slabosti i osobni grijesi Isusovih učenika uvjetuju vjerodostojnost poslanja. Kršćani stoga vjerom trebaju pobijediti strah i vedrom hrabrošću gledati svijet jer, premda je pun proturječnosti i izazova, Bog ga uvijek ljubi. Nema, dakle, mjesta pesimizmu: globalizacija, sekularizacija, migracije, ateizam, kriza političkog vodstva i države, unatoč njihovim teškoćama i patnjama, trebaju biti prigoda za evangelizaciju. Jer, nije riječ o iznalaženju novih strategija za širenje evanđelja kao tržišnog proizvoda, nego o otkrivanju načina kako osobe približiti Isusu.
Stoga se sinodski oci u poruci obraćaju obitelji kao naravnom mjestu evangelizacije i poručuju da Crkva, politika i društvo moraju podupirati obitelj. U obitelji se ističe posebna uloga žena, potvrđuje odgovornost oca i podsjeća na bolno stanje nevjenčanih parova, rastavljenih i ponovno vjenčanih, premda je potvrđena stega glede pristupanja sakramentima, istaknuto je da ih Gospodin ne napušta i da je Crkva gostoljubiva kuća za sve. Sinodski dokument potom navodi župe kao bitne centre evangelizacije a spominje važnost posvećenog života i trajne formacije za svećenike i redovnike, pozivajući i laike na naviještanje evanđelja, u zajedništvu s Crkvom. Posebna je pozornost posvećena mladima – sadašnjosti i budućnosti čovječanstva i Crkve – potičući slušanje i dijalog s mladima da se potiče, a ne kroti, njihov zanos.
Nova evangelizacija ima široke obzore kao i svijet, navodi se nadalje u poruci Biskupske sinode, stoga je od temeljne važnosti sveobuhvatan dijalog: s kulturom, kojoj je potreban novi savez vjere i razuma; s odgojem, za cjeloviti razvoj osobe; s društvenim komunikacijama, gdje se često oblikuju savjesti i koje pružaju novu prigodu da se dođe do ljudskog srca; sa znanošću, jer biva saveznica u humaniziranju života kada ne zatvara čovjeka u materijalizam. Osim toga, dijalog je bitan i s umjetnošću koja kroz ljepotu očituje duhovnost, sa svijetom gospodarstva i rada, da rad ne bude nepodnošljivi teret ili nesigurna perspektiva, nego da promiče ljudski razvoj; s politikom, od koje se zahtijeva nesebična i transparentna skrb za opće dobro, poštovanje dostojanstva osobe, obitelji utemeljene na braku između muškarca i žene, vjerske i odgojne slobode, odstranjivanje uzroka nepravdi i nejednakosti. Osim toga, od temeljne je važnosti i međureligijski dijalog koji pridonosi miru, odbacuje fundamentalizam i osuđuje nasilje protiv vjernika i teško kršenje ljudskih prava. Za novu evangelizaciju posebno su znakovita dva očitovanja vjerskog života: kontemplacija, gdje tišina omogućuje bolje prihvaćanje Božje riječi, te služenje siromašnima, jer se u njihovim licima može prepoznati Krista.
U posljednjem dijelu dokumenta govori se o Crkvama u raznim dijelovima svijeta, svakoj su crkvi upućene riječi ohrabrenja za naviještanje evanđelja: Crkvama na Istoku Sinoda želi da mogu u miru i vjerskoj slobodi živjeti vjeru, od Crkve u Africi zahtijeva da razvija evangelizaciju u susretu sa starim i novim kulturama, a vlade se pozivaju da okončaju sukobe i nasilja.
Kršćani Sjeverne Amerike, koji žive u kulturi često udaljenoj od evanđelja, moraju gledati na obraćenje i biti otvoreni prihvaćanju doseljenika i izbjeglica. Latinska Amerika poziva se na trajnu misiju da se može suočiti s izazovima sadašnjega siromaštva, nasilja, i u novim okolnostima vjerskoga pluralizma.
Crkvu u Aziji, premda je manjina i često na rubovima društva i progonjena, ohrabruje se i potiče na čvrstoću vjere, a očitovana je blizina kršćanima kontinenta na kojem je, u Svetoj zemlji, rođen, umro i uskrsnuo Isus.
Europa je, premda zatrovana agresivnom sekularizacijom i ranjena dugotrajnošću režima i ideologija neprijateljski nastrojenih prema Bogu i čovjeku, stvorila humanističku kulturu koja je oblikovala dostojanstvo osobe i izgradnju općega dobra; sadašnje teškoće ne trebaju, dakle, obeshrabriti europske kršćane, naprotiv treba ih shvatiti kao izazov. Od Oceanije se, pak, zahtijeva da još osjeća obvezu naviještanja evanđelja.
Poruka je zaključena povjeravanjem Mariji, Zvijezdi nove evangelizacije.

.