Na Drugome europskom ekumenskom zborovanju u Grazu, održanom od 23. do 29. lipnja 1997. godine okupilo se oko 10000 vjernika iz 150 Crkava i crkvenih zajednica. U subotu, 28. lipnja, oko 700 delegata okupilo se na završnom zasjedanju, kako bi prihvatilo tekstove predviđenih dokumenata. Početno je izgledalo da se predstavnici Crkava i crkvenih zajednica neće moći složiti oko predloženih tekstova. No kako su na tiskovnoj konferenciji izvjestili kardinal Miloslav Vlk, predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija i John Arnold, predsjednik Vijeća europskih Crkava, velikom većinom glasova usvojeni su “Poruka iz Graza”, kao i temeljni dokument i preporuka za daljnje djelovanje. Tekst “Poruke iz Graza” prenosimo u cijelosti.

I. Iskustvo

1. Proteklo je osam godina od kako je održano Prvo europsko ekumensko zborovanje u Baselu, prvo takove vrste, koje je dalo radosni predokus predstojećih nezaustavljivih promjena u Europi i koje je mnogim područjima donijelo slobodu i kraj “hladnoga rata”. Danas, u lipnju 1997., kada smo se zajedno našli ovdje u Grazu, Austriji, na Drugom europskom ekumenskom zborovanju, oduševljenje je prošlo. Baselska izjava o “Pravdi, miru i zaštiti stvorenoga”, u kojoj je bilo rečeno da se Europa nalazi pred nizom međusobno povezanih problema, koji ugrožavaju preživljavanje čovječanstva, obistinila se i čak su se strahote rata vratile u Europu, te iza sebe ostavile nezaliječene rane.

2. Izazvani i potaknuti temom “Pomirenje – dar Božji i izvor novog života” mi, muškarci i žene svih naraštaja iz mnogih europskih Crkava, s istoka i zapada, sjevera i juga, došli smo u Graz. S nama su bile i predstavnice i predstavnici ostalih religija i gosti iz svih dijelova svijeta. Kao kršćani iz Crkava koje su još uvijek podijeljene, doživljavamo strahove, napetosti, probleme i prepreke kao i naši Su-europljani i u biti svi ljudi. No u našim je srcima bila jaka nada da ćemo učiniti nove korake na putu pomirenja. Ta je nada bila ojačana nazočnošću i prinosima tako velikog broja mladih.

3. Došli smo na Drugo europsko ekumensko zborovanje jer smo vjernici i jer želimo živjeti iz Božjeg dara pomirenja. Došli smo s nadom da ćemo, ako ćemo se dopustiti voditi tim darom u našem svakodnevnom životu, u životu naših Crkvava i našeg kontinenta, pridonijeti jedinstvu Crkava i čovječanstva.

4. Bog nas je ovih dana obilno blagoslovio. Svakodnevna bogoslužja bila su bitna sastojnica ovog zborovanja i temelj našeg zajedništva. U zajedničkoj nam je molitvi bilo iznova jasno da u nebu imamo milosrdnog i vjernog Oca, u kojega vjerujemo kao sinovi i kćeri. U razmišljanju o Božjoj riječi osjećali smo u Evanđelju snagu njegove milosti, koja mijenja naše misli i ljudima, koji se okupljaju oko jednog Gospodina, daruje novi život. Duh Sveti, koji je “Darovatelj života”, napravio je ozračje povjerenja i zajedničkog rada, u kojemu smo srcem i razumom mogli biti otvoreni jedni za druge. Osjećali smo i bol postojećih podjela koje ističu kako je teško živjeti pomirenje koje navještamo. Za ostvarenje tako velikog zborovanja, na kojem su sudjelovali izaslanici i crkveni vođe iz više od 150 Crkava i više od 10000 ljudi iz brojnih različitih naroda, zahtjevala se djelatna ljubav prema bližnjemu. Iskusili smo da je ekumenski pokret težak rad koji ipak sadrži radost sve većeg jedinstva. Ekumenski je pokret već sam u sebi put pomirenja.

II. Razmišljanje (refleksija)

5. U Grazu smo mogli steći dojam stvarnosti pomirenja u Kristu i blagoslov na koje se na tom putu nailazi – blagoslova našeg podsjećanja na židovske korijene naše vjere (Rim 11, 16-18), ponovnog otkrivanja naših susjeda, obnavljanja prijateljstava i međusobnog povjerenja, koje mijenja obadvije strane. To nam je pružilo priliku da zajedno rastemo i preko toga oblikujemo zajedničku budućnost. Posjedujemo viziju Europe u kojoj neće biti Crkava, građanki i građana, država i rasa prve ili druge klase, i gdje će svi članovi europske obitelji imati jedan glas; viziju jedne Europe koja je svjesna svojih odgovornosti i ostaje otvorena prema ostalim kontinentima. Obnovljena i jaka obveza od strane svih Crkava prema ispunjenju Gospodinove molitve “da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, da svijet uzvjeruje” (Iv 17, 21-22), sigurno bi pridonijela razvoju istinski ujedinjene Europe. Vjerujemo da je to vizija koja se mora obratiti svima i na koju se obvezujemo mi kao kršćanke i kršćani.

6. Na ovo ekumensko zborovanje nismo došli samo zbog toga da izmjenimo misli i podijelimo iskustva, već kako bismo preko riječi došli do konkretnih mjera, svjesni, da naše podjele i neprijateljstva još uvijek uzrokuju sukobe i predstavljaju ozbiljnu zapreku da se dar pomirenja učini vidljivim. Zbog toga molimo Boga za oproštenje i onima, koji su zbog nas doživjeli bol, izričemo naše pokajanje. Žalosni smo zbog toga što takve podjele postoje ne samo među našim Crkvama nego i između pojedinih članova naših Crkava i između žena i muškaraca. Budući da te poteškoće postoje u nama kao pojedincima i u našim Crkvama, pomirenje mora početi preko Duha Božjega u Kristu koji mijenja naša srca i razume.

7. Priznajemo mogućnosti koje proizlaze iz globalizacije – kojih smo svjesni – da ljudi mogu postati žrtve gospodarskih interesa i odluka mogu postati, koje su izvan njihova nadzora. Jaz između bogatog i siromašnog bit će veći, ne samo u ostalim dijelovima svijeta, već i u brojnim dijelovima Europe. Bezobzirno iskorištavanje neobnovljivih (prirodnih) izvora, zagađenje okoliša i uništenje eko-sustava izazivaju nemjerljive štete i prijete dobru budućih naraštaja i svekolikog stvorenja.

III. Izazov

8. Mi kršćani i Crkve Europe postavljamo si ove izazove svjesni naših slabosti i štetnosti naše podjeljenosti. Ne možemo ponuditi nikakva jednostavna rješenja. Ono što nas pokreće jest naša kršćanska vizija pomirenja. Dar pomirenja u Kristu potiče nas na zauzimanje za:
– navještanje i predaju Evanđelja europskim narodima, da je Krist Bog sa sobom pomirio svijet (Kor 5,18);
– neumorno nasljedovanje cilja vidljivog jedinstva; u tom kontekstu trebamo preispitati naše podjele i zapitati se, jesu li one rezultat mnogostrukosti, koja je u ono doba razdjelila, a danas se na nju gleda kao na bogatstvo;
– uvođenje procesa prosuđivanja prošlosti u duhu povijesne istine;
– poticanje zajedničkog rada na svim poljima uključujući poslanje i otvoreni dijalog kao i izbjegavanje rušilačkog natjecateljskog mišljenja u međusobnom poštivanju slobode savjesti;
– jačanje jednakog statusa i istih prava manjinskih Crkava i naroda;
– potporu radu na pomirenju mjesnih saveza, javnih institucija i europskih tijela;
– nastavak ozbiljnih međureligijskih dijaloga, sa sviješću, da čak u Europi pojedinci i Crkve još uvijek trpe zbog svoje vjere;
– održavanje ekumenskih susreta na lokalnoj i regionalnoj razini s ciljem daljnjeg razvoja stečenih iskustava u Grazu;
– povjeravanje ekumenske vizije za budućnost mladim ljudima i nastavljanje koncilijarnog procesa za pravdu, mir i zaštitu stvorenoga.

Crkve se obvezuju na:
– jednoznačno tumačenje i zaštitu ljudskih prava i demokratskih procesa;
– zajednički rad u pokušaju da se iz ljudske zajednice iskorijene svi oblici nasilja, posebno protiv žena i djece;
– suzbijanje svih oblika diskriminacije unutar Crkava;
– poboljšanje položaja i jednakopravnosti žena na svim područjima, uključujući funkcije s velikom odgovornošću, zadržavajući pritom vlastite identitete muškaraca i žena;
– jačanje njihova zauzimanja za socijalnu pravdu i njihove solidarnosti sa žrtvama socijalnih nepravdi;
– potporu politike zaštite okoliša na njihovim vlastitim područjima djelatnosti;
– suzbijanje gospodarskih sustava koji imaju negativne posljedice u globalizaciji.

Na temelju našeg zauzimanja za taj proces pomirenja žurno potičemo nositelje političkih odluka i sve građanke i građane na:
– zaštitu dostojanstva ljudske osobe i svetosti ljudskog života;
– ponovno uspostavljanje ili zadržavanje prednosti ljudske osobe pred gospodarskim interesima, a to znači suzbijanje, među ostalim, nezaposlenosti, posebice među mladim ljudima;
– zauzimanje za dostojanstvo i zaštitu prava izbjeglica, iseljenika i prognanih i podupiranje prava izbjeglica na azil i slobodni izbor njihova mjesta stanovanja;
– podupiranje razoružanja i razvoja nenasilnih putova te neodgodivo zauzimanje za pregovore oko sveobuhvatnog uništenja atomskog nazoružanja u skladu sa sporazumom o obustavi atomskog naoružanja;
– otpuštanje u biblijskom duhu jubileja neotplativih dugova najsiromašnijih zemalja s 2000. godinom i osiguranja pritom da će jednostavni puk kod te mjere biti onaj koji će imati najviše koristi;
– poduzimanje potrebnih mjera kako bi se promijenio suvremeni trend uništenja okoliša i iskorištavanja svjetskih prirodnih izvora te ostvarenje postojanih životnih uvjeta za svekoliko stvorenje;

9. Potvrđujemo naše uvjerenje da etička dimenzija pravednosti na području politike, gospodarstva, tehnike i masovnih medija ima neosporivu ulogu, pri čemu pomirenje u životu svih ljudi može postati stvarnost.

10. Pomirenje kao dar Božji i izvor novoga života hrabri nas, s našim sestrama i braćom, koji su progonjeni i zapostavljeni na temelju predrasuda glede rase, spola, etničkog podrijetla, dobi i religije, zajedno raditi na izgradnji istinski humane zajednice. Duh pomirenja iziskuje da se suočimo s egocentričnim individualizmom, sa spoznajom da su razlike dar koji nam pomaže otkriti začuđujuću mnogostrukost Božjih jedinstvenih stvorenja.

11. Kao europske Crkve i kršćani kanimo snažno obznaniti našu solidarnost s potrebitima, zapostavljenima i isključenima našeg svijeta.
Svaki je čovjek brat ili sestra za kojeg/koju je Krist umro i uskrsnuo. Svaki je čovjek stvoren na sliku trojedinog Boga.