Rijeka, (IKA) – Riječki nadbiskup Ivan Devčić uputio je vjernicima poruku za korizmu 2005. u kojoj je napomenuo kako u tom razdoblju započinjemo naš hod prema Vazmu. Kao što je Bog po Mojsiju Izraelce hranio čudesnom manom i pojio vodom koja je provrela iz kamena, tako na našem putu Isus nas čudesno hrani i krijepi svojim tijelom i krvlju, čega se sa zahvalnošću posebno sjećamo u ovoj Godini euharistije. U evanđeljima, osobito u Evanđelju po Luki, sve u Isusovu životu usmjereno prema Jeruzalemu gdje se treba ispuniti njegov Vazam, tj. “izlazak” i “prijelaz” k Ocu. Sv. Luka, naime, čitavo Isusovo javno djelovanje prikazuje kao putovanje ili hod iz Galileje prema Jeruzalemu, gdje će Isus biti uhićen i razapet, ali gdje će i uskrsnuti i kao Uskrsli se ukazati svojim učenicima. Putujući Isus propovijeda radosnu vijest, liječi, oprašta, prihvaća odbačene, poziva i okuplja učenike i sljedbenike, a onima koji mu se žele pridružiti, postavlja uvjet: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!”. Dakle, htjeti hodati za Isusom prema Vazmu znači i htjeti činiti na svom putu sve ono što je i sam Isus činio na svome putovanju ovim svijetom u Očevu slavu, pojasnio je nadbiskup. I naš korizmeni hod ne predstavlja samo nešto što se događa četrdeset dana i onda prestaje, nego ono što traje koliko i naš život, jer taj hod i jest naš život ukoliko smo Isusovi učenici, istaknuo je nadbiskup Devčić. Upozorio je kako smo, kao slabi ljudi, nerijetko skloni posustajanju. Upravo je zato Crkva ustanovila vrijeme pripreme za Uskrs koje nas treba, iz godine u godinu, podsjećati na činjenicu da naš kršćanski život nije u stajanju na mjestu ili u vrćenju u krugu, nego u hodanju naprijed, ali ne u nekom besciljnom tumaranju, nego u hodanju za Isusom, u putovanju s Njim i pod uvjetima koje nam On određuje ili preporučuje. A to su slušanje Božje riječi, molitva, vršenje djela pokore i ljubavi prema bližnjemu, poručio je nadbiskup.
Nadbiskup Devčić zatim je napomenuo kako vjernici Riječke nadbiskupije i u svojim redovitim korizmenim hodočašćima Čudotvornom raspelu u riječkoj katedrali, imaju snažan podsjetnik na to da je život prvenstveno hod za Isusom prema Vazmu. Putovanje od naših kuća i župa do katedrale podsjeća na Isusovo putovanje iz Galileje u Jeruzalem. Ali, ono nam je također podsjetnik da je s nama uvijek na našem životnom putu Isus, tako da je naš put i njegov, a njegov i naš. Tu neraskidivu povezanost života i sudbine s Isusom svaki vjernik najživlje osjeća dok obavlja pobožnost križnog puta ili dok razmatra Isusovu muku, jer uvijek to doživljava i kao nešto svoje, nešto u čemu i sam sudjeluje, istaknuo je nadbiskup, potaknuvši vjernike da u što većem broju sudjeluju u korizmenim nadbiskupijskim hodočašćima Čudotvornom raspelu koja su ove godine posebno namijenjena za nova duhovna zvanja. Riječka će nadbiskupija od ove godine organizirati i godišnja nadbiskupijska hodočašća u različita svetišta ili sveta mjesta u zemlji i inozemstvu, cilj prvoga hodočašća je Lurd, budući da su hodočašća jedan od najboljih načina da se spozna temeljna istina naše vjere o čovjeku, tj. da smo na zemlji samo putnici i hodočasnici, a naša je trajna domovina na nebesima, poručio je riječki nadbiskup.