PORUKA NADBISKUPA DEVČIĆA ZA SVETKOVINU SVIH SVETIH
Rijeka
Nadbiskup Devčić na svetkovinu Svih Svetih predvodio svečano misno slavlje na riječkom gradskom groblju na Kozali.
Rijeka, 1. 11. 2001. (IKA) – Na svetkovinu Svih Svetih riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić predvodio je svečano misno slavlje na riječkom gradskom groblju Kozali. Pozdravljajući okupljene svećenike grada Rijeke, bogoslove, redovnice i ostale vjernike nadbiskup Devčić je istaknuo kako se na svetkovinu Svih Svetih spominjemo braće i sestara koji veća sada žive u Božjoj slavi. Pohađajući njihove grobove, kiteći ih cvijećem i paleći svijeće, znakovima i simbolima ispovijedamo vjeru da mrtvi, premda su umrli, žive i to je ono što i mi želimo i za što molimo. Na njihovim spomenicima čitamo sudbinu pojedinca ali i povijest ovoga grada i svih nas. Svaki od tih spomenika postavlja pred nas pitanje o smislu života i smrti. Ovo okupljanje, nastavio je nadbiskup, prigoda je da osnažimo svoju vjeru u ono što nam je o životu i smrti objavio Isus Krist. A njegov odgovor glasi: smrt nije rezultat neke tragične neizbježne igre, nego gorki kalež, jer je posljedica grijeha. Taj kalež treba ispiti do kraja, jer je to volja Oca koji nas s onu stranu smrti čeka raširenih ruku. Zato posljednja riječ pripada životu, slavi i uskrsnuću. Stoga nas naša vjera opominje i poziva da tako živimo kako bismo poslije smrti zavrijedili ući u slavlje života. Onaj koji ne ljubi taj nije na strani života već smrti. I ako se tako ponaša u ovom životu kako može očekivati da će poslije smrti postati dionikom života to jest da će biti svrstan na strani živih. Zato je vrlo važno da se u ovom životu klonimo djela smrti, kao što su mržnja, osveta, krađa, kleveta, ubojstvo, laž, sebičnost te da istodobno činimo djela života, djela ljubavi, a to su: pravda, solidarnost sa slabima i siromašnima, borba za istinu, praštanje i pomirenje. Kao što smrt nije nešto što dolazi tek na kraju zemaljskog života, nego je stvarnost koja je isprepletena sa životom i tako uvijek prisutna, tako i vječni život nije nešto što nam se daje tek poslije smrti, nego ga mi već živimo ovdje, u onoj mjeri u kojoj se svakodnevno opredjeljujemo za život vršeći djela ljubavi. Ljubeći i čineći djela ljubavi živimo istinskim životom već sada i ovdje. Ta želje da pomognemo onima koji su nam dragi ne napušta nas ni kada oni umiru. Zato nam je ovaj dan prigoda ne samo da molimo za svoje preminule, nego da se i sami obratimo istinskom životu. Na kraju propovijedi nadbiskup Devčić se nazočnima koji su došli posjetiti grobove svojih pokojnih na groblju na Kozali obratio na talijanskom jeziku. (i11038tomislav.hrstić/sa)