Papa je poruku posvetio „drami interno raseljenih osoba, često nevidljivoj drami, koju je pogoršala globalna kriza uzrokovana pandemijom Covida-19. Ta je kriza, zapravo, zbog svoje žestine, gravitacije i zemljopisnog opsega, „umanjila” mnoge druge izvanredne humanitarne situacije koje pogađaju milijune ljudi, zanemarujući međunarodne inicijative i pomoći, nužne i hitne za spašavanje života, stavljajući ih na dno nacionalnih političkih planova. Ali, „ovo nije vrijeme zaborava. Kriza s kojom smo suočeni ne smije dovesti do toga da zaboravimo mnoge druge izvanredne situacije koje za sobom povlače patnje mnogih ljudi” (Poruka Urbi et Orbi, 12. travnja 2020.), piše papa Franjo koji je u svjetlu tragičnih događaja koji su obilježili 2020. godinu ovu poruku proširio i na sve one koji su se, zbog Covida-19, našli u situaciji da žive i još uvijek proživljavaju iskustva nesigurnosti, napuštanja, marginalizacije i odbacivanja.

Raseljeni nam nude priliku da upoznamo Gospodina, potiče papa Franjo, te podsjeća kako je to pastoralni izazov na koji smo pozvani odgovoriti s četiri glagola koja je naznačio u poruci za isti ovaj dan 2018. godine: prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati. Sada im je dodao i šest parova glagola koji odgovaraju vrlo konkretnim radnjama, zajedno povezanima u uzročno-posljedičnom odnosu.

Da bi se razumjelo potrebno je znati, jer znanje je nužan korak ka razumijevanju drugoga. Zatim, za služenje je neophodno učiniti se bližnjima, za što papa Franjo primjećuje kako se ovo samo po sebi čini očitim, no često to nije. Strahovi i predrasude – mnoge predrasude – drže nas na distanci od drugih i često nas sprječavaju da im se „učinimo bližnjima” i služimo im s ljubavlju. Približiti se drugima često znači biti spreman riskirati, kao što su nas posljednjih nekoliko mjeseci učili toliki liječnici i medicinske sestre. Ovo biti blizu za služenje nadilazi čisti osjećaj dužnosti. Najveći primjer ostavio je Isus kad je oprao noge svojim učenicima: odloži haljine, kleknu i uprlja ruke (usp. Iv 13,1-15), dio je poruke. Papa nas dalje podsjeća da je za pomirbu potrebno slušati, da je za rast potrebno dijeliti, da je za uključivanje potrebno promicati, te da je za izgrađivanje neophodno surađivati. Da bismo sačuvali zajednički dom i sve više sličili na izvorni Božji plan, moramo se obvezati na jamčenje međunarodne suradnje, globalne solidarnosti i lokalne opredijeljenosti, ne ostavljajući nikoga po strani.

„Ovo nije vrijeme egoizama, jer izazov s kojim smo suočeni svima nam je zajednički i ne razlikuje jedne od drugih” ponovio je misao izrečenu u poruci Urbi et Orbi 12. travnja papa Franjo i u novoj poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica, koju je zaključio molitvom u kojoj se spominje sv. Josipa i izbjegličkog iskustva Svete obitelji.