Poruka pape Ivana Pavla II. mladićima i djevojkama svijeta u prigodi XV. svjetskog dna mladeži 2000.

“I Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv, 1,14)

Predraga mladeži!
1. Prije petnaest godina, na kraju Svete Godine Otkupljenja, povjerio sam vam drveni Križ, pozivajući vas da ga nosite po svijetu kao znak ljubavi Gospodina Isusa prema čovječanstvu i kao navještaj da je samo u Kristu umrlom i uskrslom spasenje i otkupljenje. Otada je taj križ, nošen velikodušnim rukama i srcima izvršio dugo i neprekinuto hodočašće po kontinentima, pokazujući da Križ hoda s mladima i da mladi hodaju s Križem.
Oko “Križa Svete Godine” nastali su i razvili se Svjetski dani mladeži, znakoviti “trenuci stanke” u vašemu hodu kao mladih kršćana, trajni i uporni poziv na utemeljenje života na stijeni koja je Krist. Kako ne blagoslivljati Gospodina zbog brojnih plodova koje su u pojedincima i u cijeloj Crkvi pobudili Svjetski dani mladeži, koji su u ovome posljednjemu dijelu stoljeća davali ritam hodu mladih vjernika prema novome tisućljeću?
Nakon što je prošao kontinentima, taj Križ se sada vraća u Rim noseći sa sobom molitvu i napore milijuna mladih koji su u njemu prepoznali jednostavni i sveti znak ljubavi Božje prema čovječanstvu. Kao što znate, upravo će Rim prihvatiti Svjetski dan mladeži Godine 2000., u samome središtu Velikoga Jubileja.
Dragi mladi, pozivam vas da radosno pođete na hodočašće na taj veliki crkveni susret koji će, s punim pravom, biti “Jubilej mladih”. Pripremite se da prijeđete Sveta vrata, znajući da prelazeći preko njih znači jačati vlastitu vjeru u Krista da bi se živio novi život koji nam je On darovao (1).

2. Kao temu vašega XV. Svjetskoga dana izabrao sam jezgrovitu rečenicu kojom apostol Ivan izražava najviše otajstvo Boga koji je postao čovjekom: “Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14). Ono što obilježava kršćansku vjeru u odnosu na sve ostale religije jest sigurnost da je čovjek Isus iz Nazareta Sin Božji, Riječ tijelom postala, druga osoba Trojstva koja je došla na svijet. To “je radosno uvjerenje Crkve već od početka, kada kliče #!velikom Otajstvu pobožnosti#!: On se očitovao u tijelu” (2). Bog, nevidljivi, živ je i prisutan u Isusu, sinu Marijinu, koja je Theotokos, Majka Božja. Isus iz Nazareta Bog je s nama, Emanuel: onaj koji poznaje Njega poznaje Boga, koji vidi Njega vidi Boga, koji Ga slijedi slijedi Boga, koji se sjedinjuje s Njim sjedinjen je s Bogom (usp. Iv 12,44-50). U Isusu koji se rodio u Betlehemu, Bog je prihvatio ljudske prilike te postao dostupnim, sklapajući savez sa čovjekom.
Upravo uoči novoga tisućljeća od srca vam ponavljam žurni poziv da otvorite vrata Kristu, koji “onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja” (Iv 1,12). Prihvatiti Krista znači od Oca primiti zadaću življenja u ljubavi za Njega i braću, osjećajući se solidarnima sa svima, bez ikakve diskriminacije; znači vjerovati da u ljudskoj povijesti, premda je obilježena zlom i patnjom, posljednja riječ pripada životu i ljubavi, jer je Bog došao i prebivao među nama, kako bismo mi mogli prebivati u Njemu.
U utjelovljenju Krist je postao siromašan da bi nas obogatio svojim siromaštvom, te nam je darovao otkupljenje koje je plod ponajprije krvi koju je prolio na Križu (3). Na Kalvariji “naše je boli na se uzeo… za naše grijehe probodoše njega…” (Iz 53,4-5). Vrhovna žrtva njegova života, koju je u slobodi podnio za naše spasenje, svjedoči beskrajnu Božju ljubav prema nama. Upravo o tome piše apostol Ivan: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). Poslao ga je da u svemu dijeli naše ljudske prilike, osim u grijehu; potpuno ga je “darovao” ljudima bez obzira na njihovo tvrdokorno i ubilačko odbacivanje (usp. Mt 21,33-39), kako bi im njegovom smrću priskrbio pomirenje. “Bog stvaranja objavljuje se kao Bog Otkupljenja, kao Bog #!koji je vjeran#!, vjeran svojoj ljubavi prema čovjeku i prema svijetu, koju je već objavio na dan stvaranja… Kolika li mora biti vrijednost čovjeka pred očima Stvoritelja ako je taj čovjek #!zavrijedio imati takvog i tolikog Otkupitelja#!” (4).
Isus je išao ususret smrti ne povlačeći se pred bilo kojom posljedicom svojega “biti s nama” kao Emanuel. Stavio se na naše mjesto, otkupljujući nas na Križu od zla i grijeha (5). Poput rimskoga satnika, koji je vidio način na koji je Isus umirao i shvatio da je bio Sin Božji (usp. Mk 15,39), tako i mi, promatrajući i razmišljajući o Raspetome, možemo shvatiti tko je doista Bog koji u Njemu objavljuje mjeru svoje ljubavi za čovjeka (6). “Muka” znači zanesenu ljubav, koja u darivanju ne pravi računice: muka Kristova vrhunac je cijeloga njegova postojanja koje je “dao” braći da objavi srce Očevo. Križ, koji se naizgled diže iz zemlje u stvari visi s neba kao božanski zagrljaj koji grli svijet. Križ “se pokazuje kao središte, smisao i svrha čitave povijesti svakog ljudskog života” (7).
“Jedan za sve umrije” (2 Kor 5, 14): Krist je “sebe predao za sve nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris” (Ef 5,2). Iza Isusove smrti stoji naum ljubavi kojega Crkva zova “otajstvo otkupljenja”: cijelo je čovječanstvo otkupljeno, tj. oslobođeno ropstva grijeha i uvedeno u kraljevstvo Božje. Tko sluša njegovu riječ i vjeruje u Oca koji ga je poslao u svijet, ima vječni život (usp. Iv 5,24). On je “Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta” (Iv 1,29.36), vrhovni Svećenik koji, iskušan u svemu poput nas, može biti supatnik u našim slabostima (usp. Heb 4,14ss) i, “postigavši savršenstvo” po žalosnom iskustvu Križa “posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja” (Heb 5,9).

3. Dragi mladi, pred tim velikim otajstvima znajte se uzdići do stava kontemplacije. U ekstazi se zadržite na divljenju novorođenome kojega je na svjetlo donijela Marija, umotanom u povoje i položenom u jasle: to je sam Bog koji je došao među nas. Gledajte Isusa iz Nazareta, kojega su neki prihvatili a drugi izrugivali, omalovažili i odbacili: on je Spasitelj sviju. Klanjajte se Kristu, našemu Otkupitelju, koji nas otkupljuje i oslobađa od grijeha i smrti: on je Bog živi, izvor Života.
Razmatrajte i razmišljajte! Bog nas je stvorio da sudjelujemo u njegovu životu; zove nas da budemo njegova djeca, živi udovi otajstvenoga Tijela Kristova, svijetli hramovi Duha Ljubavi. Zove nas da budemo “njegovi”: želi da svi budemo sveti. Dragi mladi, imajte svetu ambiciju da budete svetima, kao što je On svet!
Pitate me, je li danas moguće biti svetima? Ako bi se moralo računati samo na ljudske snage, taj bi pothvat s pravom izgledao nemogućim. Naime, dobro poznajete i svoje uspjehe i svoje poraze; znate kakvi tereti vise nad čovjekom, kakve mu opasnosti prijete i kakve su posljedice njegovih grijeha. Ponekad možemo biti obeshrabreni i čak misliti da nije moguće ništa promijeniti, ni u svijetu ni u nama samima.
Premda je put težak, ipak sve možemo u Onome koji je naš Otkupitelj. Ne obraćajte se, stoga, nikome drugome do li Isusu. Ne tražite drugdje ono što vam samo On može dati, budući da “nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4,12). S Kristom svetost – božanski plan za svakoga krštenika – postaje ostvariv. Računajte s Njim; vjerujte nepobjedivoj snazi Evanđelja i neka u temelju vaše nade bude vjera. Isus hoda s vama, obnavlja vam srce i jača vas snagom svojega Duha.
Mladi sa svih kontinenata, ne bojte se biti sveci novoga tisućljeća! Razmatrajte i ljubite molitvu; budite dosljedni s vašom vjerom i velikodušni u služenju braći, djelatni udovi Crkve i graditelji mira. Kako biste ostvarili ovaj naporni životni naum, trajno slušajte njegovu Riječ, snagu crpite iz Sakramenata, osobito iz Euharistije i Pokore. Gospodin vas želi za neustrašive apostole svojega Evanđelja i graditelje novoga čovječanstva. Doista, kako ćete moći ustvrditi da vjerujete u Boga koji je postao čovjekom, ako ne zauzmete stav protiv onoga što ponizuje ljudsku osobu i uništava obitelj? Ako vjerujete da je Krist objavio ljubav Očevu prema svakom stvorenju, nećete moći izbjeći svekolike napore da pridonesete izgradnji novoga svijeta, utemeljenoga na snazi ljubavi i opraštanja, na borbi protiv nepravde i svake fizičke, moralne i duhovne bijede, na usmjeravanju politike, ekonomije, kulture i tehnologije na službu čovjeku i njegovome cjelovitom razvoju.

4. Priželjkujem da Jubilej, koji je već pred vratima, predstavlja zgodnu prigodu za novi hrabri duhovni početak i za izvanrednu proslavu ljubavi Božje prema čovječanstvu. Neka se iz cijele Crkve uzdigne “himan hvale i zahvale Ocu, koji nam je u svojoj neizmjernoj ljubavi dao da u Kristu postanemo #!sugrađani svetih i ukućani Božji#! (Ef 2,19)” (8). Tješe nas jamstva koja je izrekao apostol Pavao: ako Bog nije poštedio svojega Sina, već ga je predao za sve nas, kako nam onda s Njime neće sve darovati? Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? U svim životnim događajima, uključujući i smrt, možemo biti više od pobjednika, snagom Onoga koji nas uzljubi sve do Križa (usp. Rim 8,31-37).
Otajstvo utjelovljenja Sina Božjega i otajstvo otkupljenja kojega je ispunio za sva stvorenja, predstavljaju središnju poruku naše vjere. Crkva je neprekidno naviješta kroz stoljeća, putujući “među neshvaćanjima i progonima svijeta i utjehama Božjim” (9), te je povjerava svoj svojoj djeci kao dragocjeno blago kojega treba čuvati i širiti.
I vi, dragi mladi, primatelji ste i čuvari te baštine: “To je naša vjera. To je vjera Crkve. Nju ispovijedamo i njome se dičimo u Kristu Isusu Gospodinu našemu” (10). To ćemo zajedno izjaviti u prigodi sljedećega Svjetskoga dana mladeži, na kojemu ćete – nadam se – sudjelovati u velikom broju. Rim je “grad svetište”, gdje žive uspomene apostola Petra i Pavla kao i mučenika hodočasnike podsjećaju na poziv svakoga krštenika.
Pred svijetom, u kolovozu sljedeće godine, ponovit ćemo ispovijest vjere apostola Petra: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga” (Iv 6,68), jer “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga!” (Mt 16,16).
I vama je, mladići i djevojke, koji ćete biti odrasle osobe sljedećega stoljeća, također povjerena “Knjiga Života” koju će u božićnoj noći ove godine Papa, prelazeći kao prvi prag Svetih vrata, pokazati Crkvi i svijetu kao izvor života i nade za treće tisućljeće (11). Neka Evanđelje postane vaše najdragocijenije blago: u pažljivom proučavanju i velikodušnom prihvaćanju Riječi Gospodnje naći ćete hranu i snagu za svakodnevni život, naći ćete razloge zauzimanja bez predaha u izgradnji civilizacije ljubavi.

5. Svrnimo sada pogled na Djevicu Majku Božju, kojoj grad Rim čuva jedan od najstarijih i najglasovitijih spomenika koje joj je posvetila pobožnost kršćanskoga puka: baziliku Svete Marije Velike.
Utjelovljenje Riječi i otkupljenje čovjeka usko su povezani s Navještenjem, kada je Bog Mariji otkrio svoj naum i u Njoj, mladoj poput vas, našao potpuno otvoreno srce za djelovanje njegove ljubavi. Stoljećima kršćanska pobožnost svakoga dana molitvom Anđeoskog pozdravljenja podsjeća na Božji ulazak u čovjekovu povijest. Neka ta molitva postane i vašom molitvom, o kojoj ćete svakodnevno razmatrati.
Marija je zora koja prethodi izlasku Sunca pravde, Krista našega Otkupitelja. Svojim “da” u Navještenju, otvarajući se potpuno Očevoj namisli, Ona je prihvatila i omogućila Sinovljevo utjelovljenje. Prva od učenika, svojom neprimjetnom prisutnošću pratila je Isusa do Kalvarije, te je podupirala nadu apostola u iščekivanju uskrsnuća i Pedesetnice. U životu Crkve i dalje je otajstveno Ona koja prethodi Gospodinovom dolasku. Njoj, koja bez prestanka ispunjava službu Majke Crkve i svakoga kršćanina, s pouzdanjem povjeravam pripremu XV. svjetskoga dana mladeži. Presveta Marija neka vas pouči, dragi mladi, u razlikovanju volje nebeskoga Oca o vašim životima. Neka vam priskrbi snagu i mudrost da možete govoriti Bogu i govoriti o Bogu. Svojim primjerom neka vas potakne da u novome tisućljeću budete navjestitelji nade, ljubavi i mira.
U očekivanju da ću vas u Rimu sljedeće godine susresti u velikom broju “povjeravam vas Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima” (Dj 20, 32), dok srdačno, s iskrenim osjećajem, blagoslivljem sve vas zajedno s vašim obiteljima i onima koji su vam dragi.

Iz Vatikana, 29. srpnja 1999., svetkovina svetih apostola Petra i Pavla.

Ivan Pavao II.
BILJEŠKE
1 Usp. Incarnationis mysterium, 8.
2 Katekizam Katoličke Crkve, 463.
3 Usp. Katekizam Katoličke Crkve, 517.
4 Redemptor hominis, 9.10.
5 Usp. Evangelium vitae, 50.
6 Usp. Redemptor hominis, 9.
7 Evangelium vitae, 50.
8 Incarnationis mysterium, 6.
9 SV. AUGUSTIN, De Civ. Dei 18, 51, 2; PL 41, 614.
10 Rimski pontifikal, Red potvrde.
11 Usp. Incarnationis mysterium, 8.
(Prijevod IKA- Zagreb)

4