Vatikan, (IKA) – Pred brojnim diskriminacijama i nasiljem koje se provodi u cijelom svijetu, danas je više nego ikada potrebno ujediniti snage kako bi se promicala inkluzivna kultura u svrhu pravednoga i mirnoga društva, istaknuto je u tradicionalnoj poruci Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog upućenoj povodom hinduske svetkovine Diwali, koji označava pobjedu svjetla nad tamom, dobra nad zlom, a koji se ove godine slavi 23. listopada.
Istina je da je globalizacija otvorila brojne nove granice i pružila nove mogućnosti na društvenom i političkom području, ali se može također reći da globalizacija nije postigla svoj glavni cilj; nije, naime, integrirala lokalno pučanstvo u opću zajednicu. Štoviše, globalizacija je uvelike pridonijela tomu da brojni narodi izgube svoj društveno-kulturni, gospodarski i politički identitet. Globalizacija je pridonijela razdvajanju društva, i sve većem relativizmu i sinkretizmu što se tiče religije, određujući također privatizaciju religije. Vjerski fundamentalizam i etničko, plemensko i sektaško nasilje u raznim krajevima svijeta, danas su u većem dijelu izrazi nezadovoljstva, neizvjesnosti i nesigurnosti među narodima, a posebno među siromašnima i marginaliziranima, koji su isključeni iz blagodati globalizacije. Osim toga, negativne posljedice globalizacije, poput raširenoga materijalizma i konsumizma, ljude su učinili egocentričnima, žednima moći i ravnodušnima na prava, potrebe i trpljenje drugih ljudi. To je, kako je primijetio papa Franjo u poruci za ovogodišnji Svjetski dan mira, dovelo do globalizacije ravnodušnosti koja nas polako privikava na trpljenje drugoga, i zatvara nas u same sebe, ističe se u poruci, prenosi Radio Vatikan.
Ta ravnodušnost ima za posljedicu “kulturu isključivanja”, u kojoj su siromašnima, marginaliziranima i ranjivima zanijekana njihova prava, kao i mogućnosti i sredstva koja su na raspolaganju drugim članovima društva. Prema njima se ponaša kao prema nevažnima, suvišnima, kao da su teret, nekorisni, oni koje valja iskoristiti ili čak odbaciti kao predmete. Iskorištavanje djece i žena, napuštanje starijih osoba, bolesnih, invalidnih, selilaca i izbjeglica, kao i progoni manjina, na razne su načine sigurni pokazatelji kulture isključivanja.
Inkluzivna kultura tako postaje opći poziv i zajednička odgovornost koju valja hitno preuzeti. Riječ je o nacrtu koji obuhvaća sve one kojima je na srcu zdravlje i preživljavanje ljudske obitelji ovdje, na zemlji, a koji ima biti proveden unatoč snagama koje provode kulturu isključivanja, istaknuto je u poruci koja završava apelom za ujedinjavanje hindusa i kršćana s nasljedovateljima drugih religija i sa svim ljudima dobre volje, kako bi promicali inkluzivnu kulturu, u svrhu pravednoga i mirnoga društva.