Šibenik, 21. 12. 1999. (IKA) – Na početku svoje poruke u povodu Svete godine 2000. šibenski biskup Ante Ivas poziva vjernike da ujedinjeni s cijelom Crkvom uđu u završnu pripravu Crkve i svijeta u treće Kristovo tisućljeće. Govoreći o Kristu, jedinome spasitelju svijeta, biskup Ivas ističe kako je cijela ljudska povijest dosegla svoj vrhunac spasenja u Isusu Kristu, njegovim poslanjem od Oca, utjelovljenjem po Duhu Svetome i rođenjem od Marije Djevice, te je to spasenje doseglo svoje konačno ispunjenje u Kristovoj muci i smrti na križu, uskrsnućem od mrtvih, povratak Ocu i silasku Duha nad apostole. Podsjećajući kako je Krist živi izvor nade Crkvi, biskup poručuje kako su znakovi nade brojni mučenici koji svjedoče da bez sudjelovanja u ljubavi Krista raspetog, koji oprašta, nema istinskoga kršćanskog života. “To je i svetost mnogih muževa i žena našeg vremena koji u svakodnevnom životu predano žive svoju vjernost Evanđelju. To je sloboda Crkve Europskog istoka. Sve veća usmjerenost Crkve na njezino duhovno poslanje i zalaganje da žive evangelizaciju kao svoju prvu zadaću u društvenoj i političkoj stvarnosti. Znakovi te nade u Crkvi danas su nazočnost i širenje udruga, pokreta i zajednica po kojima Duh probuđuje kršćansko življenje s misionarskim zanosom. To je širenje obnovljenog predanja Evanđelju i velikodušne raspoloživosti služenju u župama, među zatvorenim osobama, u laičkim udruženjima, u molitvenim skupinama, u skupinama apostolata, u različitim zajednicama mladeži. To je sve veća nazočnost i djelovanja žena u strukturama i ozračjima života kršćanske zajednice. Znak nade u Crkvi danas je i ekumenski hod u znaku istine, ljubavi i pomirenja te ‘razmjena darova’ između Crkava istoka i zapada”, poručuje šibenski biskup. “U ovome našem društvu i kulturi, koje se sve više zatvara nadnaravnim stvarnostima, koje sve brže uranja u potrošački mentalitet i robuje dnevnim i novim idolopoklonstvima, pozvani smo ponovno otkrivati smisao za ‘Otajstvo’, obnavljati naša liturgijska slavlja, kako bi bili rječitiji znakovi Kristove prisutnosti i djela. Pozvani smo osigurati novo vrijeme i prostore šutnje, molitve, klanjanja, meditacije i kontemplacije. Vratimo se sakramentima, napose Euharistiji i Pokori, izvorima spasenja i pomirenja, slobode i nove nade”, ističe šibenski biskup. Poziva također na djelotvorne znakove ljubavi u dobu obuhvaćenom “različitim novim oblicima sebeljublja”. “Posvetimo svoju ljubav brizi za razvoj stvorenog velikodušnim zauzimanjem za izgradnju ljudskog društva u istini, pravdi, slobodi i solidarnosti. To su stožeri mirnog suživota ljudi. Zato je potrebno podizati svoj glas i ne šutjeti kad se krše ljudska prava. Pozvani smo posvećivati najveću pozornost svemu što se odnosi na ljudski život od njegova začeća do prirodne smrti, zauzimati se za dostojanstvo obitelji zasnovane na braku, za osiguranje bolje budućnosti mladeži zasnovane na kulturi, obrazovanju, zaposlenju, te na istinskoj predaji etičkih, moralnih i duhovnih vrednota”, poručuje biskup Ivas. Drugi dio pisma za Jubilarnu godinu posvećen je otvaranju te godine u Šibenskoj biskupiji.