Zagreb, (IKA) – Četvrti broj glasila postulature službenice Božje Marice Stanković “Poruka vedrine” tematski je u znaku poziva na hodočašće Božjim putem, putem svetosti kao što je to činila Marica Stanković. O bliskom duhovnom odnosu sa zatočenim nadbiskupom Alojzijem Stepincem svjedoče brojna pisma adresirana na Maricu Stanković i njezinu zajednicu, napisana u Krašiću u razdoblju od 1953. do 1959., koja se s posebnom pozornošću čuvaju u arhivu postulature, a njihov bogat sadržaj svjedoči da je današnji Blaženik gledao Božju providnost u apostolskom radu s. Marice i zajednice posvećenih osoba koju je osnovala, te je hrabri u planovima i zadacima koje Bog stavlja pred njih, piše postulator Milan Pušec. Svetog života u kojem je junački branila vjeru i Crkvu, napose u olovnoj 1945. godini sjeća se njezina učenica spominjući se “presudnog istupa” u obrani nadbiskupa Stepinca u Radničkoj komori u Zagrebu, gdje je u lipnju 1945. na skupu prosvjetnih djelatnika pred više od dvije tisuće sudionika junački istupila protiv gnusnih kleveta izrečenih o nadbiskupu Stepincu nakon čega je dala neopozivu ostavku na nastavničku službu, svjesna što je čeka. O Maričinu uvijek vedrom i nasmijanom licu svjedoči don Žarko Brzić, koji ju je poznavao od svojih gimnazijskih dana i koji je 1990. postao i njezin prvi životopisac. “Uvijek vesela jer je živjela Krista”, istaknuo je 1970. na proglašenju Nikole Tavelića svetim šibenski biskup Josip Arnerić koji ju je dobro poznavao a i 1981. je izjavio da je ona “div Katoličke Crkve i da treba započeti s njezinom kanonizacijom”.
Glasilo još donosi napise vezane uz buduću blaženicu, a Postulatura je izdala i mali četverolisni vodič Zagrebom koji Maricu prati rodnim gradom od rođenja do povratka iz logora, preko patnje do predane smrti i pokopa na mirogojskom brežuljku.