Zagreb, 21. 3. 2002. (IKA) – “Korizma je osobito razdoblje crkvene godine u kojemu ponajbolje posvješćujemo što je zapravo ljudski život. S jedne strane, on je žrtva, kušnja, pa i patnja, dok je, s druge strane, vodeći nas postupno punini kršćanskog sazrijevanja, korizma naš hod prema konačnome smislu ljudskoga života – Uskrsu”, ističe u svojoj uskrsnoj poruci vojni biskup Juraj Jezerinac, napomenuvši da bez Uskrsa, korizma bi, vrijeme kušnje i pročišćenja, vrijeme patnje i žrtve u kulminaciji Velikoga petka, bila sasvim besmislena.
Kristovo uskrsnuće, kako kaže, postaje i jest temeljni povijesni događaj, sudbonosan za svakog čovjeka i cijelo čovječanstvo te stoga naša vjera u Uskrs – uskrsnuće Kristovo – bitno određuje naš odnos prema životu samom, prema svemu onome što ga promiče i poboljšava kao i prema onome što ga uništava i zaprečuje. “A život je danas u modernoj uljudbi koja se diči svojim silnim tehnološkim napretkom povijesno najugroženiji. Prije svega, on je ugrožen u svome početku, bilo zaprekom da nastane, bilo nemogućnošću da se, kada je nastao, rodi i nastavi živjeti među ljudima. No, danas on nije ugrožen samo u grijehu kontracepcije, zlu pobačaja i izopačenostima protuprirodnog pristupa spolnosti, koji ga ugrožavaju u naravnim formama njegova nastanka, nego je ugrožen u svim svojim fazama. Koliki mladi danas podliježu napasti da se polako ubiju drogom ili da stradaju u kakvoj ludosti koju su kadri počiniti kada su podložni ideologijama ili jednostavno zbog toga što nisu svjesni veličine tajne života, pa ga svjesno ili nesvjesno danomice ugrožavaju!? Najstrašniji primjer za to jesu svakodnevni izvještaji o zabrinjavajuće velikom broju (samo)ubojstava mladih na našim cestama, nad čim se nažalost gotovo nitko više i ne uzbuđuje, a što bi zahtijevalo nacionalnu edukativnu strategiju s jakom medijskom podrškom”, kaže u uskrsnoj poruci vojni biskup. Svjedoci smo, upozorava biskup Jezerinac, da kultura smrti, ako se tu o kulturi može govoriti, nepovjerenjem prema životu na razne načine ugrožava čovjeka i njegov svijet. Najnovija je pojavnost, napominje biskup, hedonistički liberalizam, koji se svima u “duhovnoj tranziciji” nameće kao nekakva nova dogma, a plod je “pretvorbe” ostataka liberalne komunističke svijesti, koja nije prošla pročišćenje kajanja i traženja oproštenja. Riječ je o novoj utopiji, o svojevrsnom mesijanizmu slobode što ima povesti čovječanstvo milenarističkim putem u ostvarenje zemaljskoga raja. “Kao kršćani vođeni ljubavlju prema bližnjemu mi smo uvijek upućeni ljubiti grješnika, a grijeh osuditi i boriti se protiv njega. To je naše shvaćanje civilizacije i odgovornosti za svijet. Zato smijemo i moramo reći: ako tzv. civilizacijski obrasci ponašanja i života u ime pluralizma i tolerancije znače i slobodu promicanja pobačaja, eutanazije, kloniranja, homoseksualnosti; ako to znači dapače i njihovo promicanje kao posve legalno čak društveno poželjno ponašanje; ako to nadalje znači blagonaklono gledanje na brojna zla koja danas ugrožavaju djecu i mlade, njihov integritet i istinu da je čovjek slika i prilika Božja; ako to znači toleriranje zala koje čovjeka i cijelo društvo vode u propast, onda mi kršćani ne možemo prihvatiti te obrasce i nove ‘demokratske standarde’, pa ni onda kada bi ih sav svijet prihvatio. Kršćani nisu protiv slobode, ali jesu protiv ropstva grijeha. A podleći onome što ugrožava život jest grijeh i jest put u pravu i konačnu smrt”, ističe u svojoj poruci vojni ordinarij. Krist nije došao ukinuti slobodu, prema biskupovim riječima, već ju je došao ostvariti, a ta se ostvarena sloboda sastoji u prvome redu u prihvaćanju života. Pored brojnih preustroja i tranzicijskih procesa na svim razinama, kao narod suočeni smo s tragičnim nesrazmjerom između života i smrti odnosno s činjenicom da Hrvatska izumire, upozorava biskup, te dodaje da u toj presudnoj kušnji Bog kao da nas ponovno stavlja, kao nekoć Izabrani Božji narod, doslovce pred povijesni izbor: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo”.
Crkva u Hrvata u svojoj je povijesti, ističe biskup, kao i cijela Crkva imala mnoštvo mučenika i svjedoka vjere, koji su hrabro i otvoreno živjeli Evanđelje i u mnogo težim prilikama nego su naše današnje. Bilo je to i u ne tako davnom vremenu kada se javno progonilo vjernike. “Ti su nam svetački uzori svojim primjerom pokazali i ucrtali put kojim valja ići te, kako je rekao Sv. Otac za kardinala Stepinca u prigodi njegova proglašenja blaženim na Mariji Bistrici, postali kompas da se znamo orijentirati”, zaključio je vojni biskup. (j03544hr/kj)