Poruka za Dan duhovnih zvanja 2004.

Dragi svećenici, redovnice i redovnici,
Braćo i sestre u Kristu!

Obraćam Vam se ovim kratkim dopisom u prigodi ovogodišnjeg Dana duhovnih zvanja koji se po tradiciji slavi svake godine na četvrtu vazmenu nedjelju. Na nedavnom susretu delegata za inozemnu pastvu u Zagrebu, 14. i 15. travnja, razgovaralo se o problemima s kojima se suočavaju pastoralni djelatnici u inozemstvu, o perspektivi i o brojnim izazovima inozemne pastve, o čemu ste mogli pročitati izvješća u našim tiskovinama. Na susretu je posebice isticano kako je potrebno imati veći broj svećenika i pastoralnih djelatnika za naše ljude koji su privremeno ili trajno u iseljeništvu. Naime, broj selilaca se ne smanjuje, a pastoralni zadatci se uvećavaju. Rečeno je također kako je i u domovini sve manje novih ređenika, a pastoralni zahtjevi i potrebe svakim danom se umnožavaju.

Opća kriza duhovnih zvanja, koja godinama muči zapadnu Europu, kuca i navrata Hrvatske i BiH. Stoga su naši biskupi u više navrata raspravljali kako o važnosti odgoja bogoslova i sjemeništaraca, tako i o potrebi sustavnijeg rada u promicanju novih zvanja. Prva je naša dužnost moliti za sve koji slijede ili će slijediti Krista u svećeničkom i redovničkom životu. I Papa ove godine poziva neka se “vjernici ujedine u žarkoj molitvi za zvanja svečeništva, posvećenog života i misionarskoga služenja”. Molite gospodara žetve neka pošalje radnike u žetvu svoju, rekao je Isus svojim učenicima (Lk 10,2). Iz tih njegovih riječi izvire skrb što je Dobri pastir pokazuje prema svojim ovcama. Stoga se četvrta uskrsna nedjelja naziva nedjeljom Dobrog Pastira. Isusu je, naime, stalo da njegovi vjernici “život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10,10). Stoga će nakon svoga uskrsnuća povjeriti učenicima odgovornost neka nastave njegovo vlastito poslanje, kako bi evanđelje bilo naviješteno ljudima svih vremena.

“Usprkos snažnim procesima sekularizacije, piše Papa, osjeća se i raširena potreba za duhovnošću koja se očituje u obnovljenoj potrebi za molitvom” (NMI, 33). Neka se u tu potrebu za molitvom uključi naša jednoglasna prošnja Gospodinu da pošalje radnike u žetvu svoju. Uz određene skupine koje mole za zvanja u sjemeništima, redovničkim zajednicama ima sve više i obitelji koje postaju mala središta molitve, te tako pomažu mladima hrabro i velikodušno odgovoriti na poziv božanskoga učitelja. Zvanje u službi Krista i njegove Crkve neizreciv je dar božanske dobrote. I valja ga ustrajno i ponizno tražiti, bdjeti i moliti kako bi se upoznalo “vrijeme milosti” i “vrijeme pohođenja” (usp. Lk 19,44). Osobitu vrijednost dobiva molitva kad je vezana uz žrtvu i patnju jer tada postaje učinkovitim oblikom prošnje. Neka se potakne bolesnike svoje patnje i boli namijeniti za tu svetu nakanu.

Uz potrebu da kršćanska zajednica postane “istinska škola molitve” kako ne bi ponestalo radnika na prostranom polju apostolskoga djelovanja, Papa posebice potiče svećenike neka stalnom duhovnom brigom prate one koje je Bog već pozvao kako bi “ostali vjerni svome pozivu te postigli najvišu moguću mjeru evanđeoskog savršenstva”. I podcrtava kako je vidljivi izraz “pastoralne ljubavi prema mjesnoj Crkvi i sutrašnjici njezinoga služenja upravo skrb da svećenik nađe nekoga tko će ga zamijeniti u svečeništvu” (PDV, 74). Gledajući kako je u domovini i u inozemstvu sve manje onih koji se odlučuju poći u sjemenište i bogosloviju, bojim se da će dosta župa i misijskih postaja u dogledno vrijeme ostati bez svećenika, jer nema novih snaga koje će nastaviti misionarski rad. Stoga je briga svih, a posebice Kristovih službenika, ustrajno moliti i sve činiti da uvijek bude dosta duhovnih zvanja koji će izvršiti apostolsko djelo svojih predšasnika. Neka Duh Sveti učini da naše obitelji i čitavi narod postanu zajednica molitelja koji će neprestance dizati glas nebeskome Ocu za nova svećenička i redovnička zvanja. Povjerimo i ove godine Uskrslom Gospodinu našu žarku molitvu za duhovan zvanja:

“Gospodine Isuse Kriste, svećeničko je zvanje tvoja milost i tvoj dar. Rekao si kako je žetva velika, a radnika malo, te pozvao moliti gospodara žetve neka pošalje radnike u žetvu svoju. Odazivamo se tvome pozivu i molimo te, daj našem narodu i Crkvi u Hrvata dovoljan broj svetih svećenika, redovnika i redovnica. Pošalji anđele svoje neka čuvaju u srcima djece i mladih dragocjeno sjeme zvanja i pomozi im shvatiti veličinu tvoje ljubavi koju im nudiš u svećeničkoj službi. Potiči roditelje neka nesebičnom ljubavlju rađaju i odgajaju djecu koja će biti spremna služiti Bogu, Crkvi i narodu. Blagoslivljaj one koje si izabrao i budi svjetlo onima koji ih poučavaju. Blažena Djevice Marijo, kraljice apostola, spasenje kršćana, potkrijepi naše ponizne molitve pred Srcem svoga Božanskog Sina. Amen”.

Svima pozdrav i blagoslov od Gospodina,

Mons. Želimir Puljić, biskup dubrovački
Predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za inozemnu pastvu