Dubrovnik, 31. 1. 2002. (IKA) – U prigodnoj poruci za Dan života, dubrovački biskup Želimir Puljić osvrnuo se na povijest koja govori kako se život nije cijenio, dapače, djelovanje Duha Svetoga nailazilo je na velike otpore i odbijanja kako je navijestio starac Šimun kad je, držeći dijete Isusa na rukama u hramu, izjavio: “Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima i za znak osporavan”. Osvrnuo se i na riječi pape Ivana Pavla II. koji je nedavno jasno upozorio kako je u naše vrijeme taj otpor Duhu Svetom, “prisutan u teoretskom i praktičnom materijalizmu” koji “isključuje iz povijesti prisutnost i djelovanje Boga”, a u svim svojim oblicima prihvaća “smrt kao konačni i jedini svršetak ljudske egzistencije”. “Nikakvo onda čudo što su u našem materijaliziranom svijetu na pozornici suvremene civilizacije znakovi i pokazatelji smrti postali osobito prisutni i učestali. Legalizacija pobačaja i eutanazija, terorizam i ratovi, ubojstva i samoubojstva djelomična su slika takve kulture smrti”, poručio je biskup Puljić.
Pitanje života, njegove obrane i promicanja, kako kaže, nije ograničeno samo na kršćane. Ono pripada svakoj ljudskoj savjesti koja teži za istinom i kojoj je stalo do budućnosti i sudbine čovječanstva, drži biskup. “Djelovati u korist života znači doprinositi obnovi društva u izgradnji općeg dobra. A opće dobro nemoguće je graditi bez priznavanja prava na život na kojem se temelje i razvijaju sva druga prava ljudi. Poštivanje života u temeljima je demokracije i mira. Nadati se je da će mlada hrvatska država ugrađivati u svoje zakone neotuđivo pravo na život, u duhu Ustava koji to pravo osigurava (čl. 21), te tako stvarati ozračje ‘kulture života’”, napominje dubrovački biskup.
Ovogodišnji “Dan života”, poručuje biskup, svima nam je prigoda zahvaliti najprije Bogu Životvorcu na daru života. Zatim našim roditeljima što se nisu plašili toga dara. I moliti kako bi u našoj Domovini bilo uvijek sve više pojedinaca, društava i obitelji koji će se zalagati za poštivanje života koji je svet i nepovrediv. Ovo je također prigoda potaknuti suvremene obitelji da u ovom materijaliziranom svijetu budu “svjetlo svijeta i ognjište života”. Pozvao je da se pomogne svima koji život brane, poštuju i zauzimaju se za njegovo dobro na svim područjima; kako na unutarnjem, osobnom, vjerskom i duhovnom, tako i na izvanjskom, društvenom, zakonodavnom, političkom, ekonomskom, socijalnom, medicinskom. I to svim sredstvima koja nam na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav. (j01551hr/aa/kj)