Istina je prava novost.

Poruka za Ramazanski Bajram

Povodom muslimanskog mjeseca posta, Ramazana, kardinal Francis Arinze, predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog muslimanima svijeta uputio je čestitku i poruku u duhu zajedništva baštinika Abrahamove vjere.

Muslimanski sveti mjesec posta Ramazan (arap. Ramadan) deveti je mjesec arapske lunarne godine. Tijekom Ramazana muslimani poste od zore do zalaska sunca, i taj je post priprava za blagdan Ramazanskog bajrama (bajram na turskom i perzijskom znači blagdan, slavlje ili veselje i naziv je dva muslimanska vjerska blagdana, Ramazanskog i Kurban bajrama). Prema muslimanskom vjerovanju krajem mjeseca Ramazana Muhamed je od Boga primio objavu u noći koja se zove leyletu-l-gadr. Po Ramazanu kroz tri dana slavi se Ramazanski bajram. Ove godine mjesec Ramazana i muslimanski post započeo je 12. veljače a kraj posta i početak Bajrama pada 13. ožujka.

Tim povodom kardinal Francis Arinze, predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog muslimanima svijeta uputio je čestitku i poruku u duhu zajedništva baštinika Abrahamove vjere.

Papinsko vijeće za međureligijski dijalog

PORUKA ZA RAMAZANSKI BAJRAM

Moji muslimanski prijatelji,

opet je slavlje Ramazanskog Bajrama, vrijeme veselja. Ako zamislimo život kao hodočašće prema Bogu, vjerska slavlja postaju trenuci predaha kad smo pozvani preispitati se, pribrati snagu, i obnoviti našu odlučnost da ustrajemo na propisanom putu. Primite, molim vas, moja iskrena čestitanja i najbolje želje za kraj mjeseca Ramazana i proslavu Bajrama.

Taj je blagdan, znamo, obiteljski događaj. Obitelji će zajednički prekinuti post i slaviti blagdan. Kao što to činite ove godine, želio bih da se sa mnom pridružite zahvaljivanju i veličanju Boga za dar obitelji. Ističem tu obiteljsku dimenziju zato što je 1994. proglašena od Ujedinjenih naroda Međunarodnom godinom obitelji. @elio bih iskoristiti prigodu čestitanja da s vama razmišljam o važnosti obitelji, o pogibeljima s kojima je ona danas suočena, i o tom što zajedno možemo učiniti da potvrdimo obiteljske vrijednosti.

Bog, Stvoritelj, združuje ljudska bića u produženju ljudskoga roda. To se ispunja, po Božjoj volji, po braku i obitelji. Stoga je za nas vjernike brak sveta ustanova. [to više obitelj priznaje Boga kao svoj izvor i početak, to sretnijom postaje. Sreća i sklad u obitelji izravno su ovisni o vjerodostojnom moralnom životu svakog od njenih članova.
Stvoreno od Boga, ljudsko biće ima osnovnu društvenu dimenziju. Ona pronalazi svoj prvi životni izražaj u obitelji, koja je prirodno okruženje za puni procvat osobnosti, jer je obitelj jedinstveno pogodna za učenje i prijenos kulturnih, etničkih, društvenih i vjerskih vrijednosti kroz koje pojedinac postaje zrela ljudska osoba.

Obitelj je mjesto gdje se osoba najprije nadahnjuje tom božanskom ljubavlju i sućuti koju je neprestance pozvana pokazivati prema drugima u težnji da načini od čitavog ljudskog roda Božju obitelj na zemlji.

Obitelj i društvo u tijesnoj su uzajamnoj vezi. Obitelj je prirodna zajednica koja postoji prije države ili svake druge zajednice. Kao društvena činjenica, obitelj je osnovni čimbenik društvene zajednice. Zato jačanje obiteji znači jačanje samoga društva.

Dok jednostavno prepoznajemo važnost obitelji, ne možemo previđati stvarnost koja nas okružuje. Na nekim mjestima sama ustanova obitelji, utemeljena na braku, dovedena je u pitanje. U mnogim su dijelovima svijeta obitelji prisiljene živjeti u stanju siromaštva što ih spriječava dostojanstveno ostvarivati svoju ulogu. Ne možemo ne suosjećati s djecom rođenom izvan braka, kojoj je uskraćena osnovna briga i prijeko potrebna roditeljska ljubav. Bezbrojna siročad u ropskom radu, bespomoćni i stari koji pate zanemareni, svi oni vapiju našu pomoć. Tko će poslušati njihovo preklinjanje? [to sa žrtvama nasilja u obitelji? [to s beskućnicima, i onima pogođenim ratom, prirodnim nesrećama ili nesrećama koje je prouzročio čovjek? Predugo čekaju pomoć, i neće biti dostatno samo ukazati na složenu narav slučajeva bijede bez poduzimanja konkretne akcije. Nije li tu mogućnost suradnje između muslimana i kršćana?

Kao vjernici u Boga, Blagoga i Milosrdnoga, koji skrbi za nejake i podjarmljene, obvežimo se da ćemo zajednički raditi na podupiranju obiteljskog života. Možemo potaknuti porast susreta između kršćana i muslimana u razmjenjivanju obiteljskih vrijednosti. Kao članovi jedne ljudske obitelji, možemo solidarno pomagati onima koji pomoć trebaju. Tako djelujući, ljudski bismo očitovali božansko milosrđe. Molimo da nam Bog pomogne u toj zadaći, jer ništa nije nemogućno onome koji u Boga vjeruje.

Još jednom vam izražavam srdačne čestitke u povodu prestanka posta.

FRANCIS Cardinal ARINZE
predsjednik