Zagreb, (IKA) – Završno euharistijsko slavlje prigodom boravka relikvija sv. Ivana Bosca u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini predvodio je u subotu 23. ožujka u župi Marije pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u suslavlju s provincijalom Hrvatske salezijanske provincije don Pejom Orkićem i četrdesetak svećenika. Relikvije su u povodu 100. obljetnice dolaska salezijanaca na hrvatsko tlo od 8. ožujka obilazile salezijanska središta u Hrvatskoj i BiH, gdje su ih častili deseci tisuća ljudi.
U propovijedi je kardinal Bozanić podsjetio na izbor novoga pape Franje, istaknuvši kako je Sveti Otac znak nade jer na svjež način pokazuje Crkvi kako se ne treba previše brinuti o tome kako je neki napadaju ili hvale, već se treba posvetiti onom bitnome u crkvenom poslanju, objavljeno je na portalu Glasa Koncila. “Upravo u tome vidimo posebnost, originalnost sv. Ivana Bosca. Nije on živio u nekom izvrsnom vremenu, i njegovo vrijeme devetnaestog stoljeća bilo je teško osobito za Crkvu. Ali on je, vođen Duhom Svetim, osjetio: Crkva treba vršiti svoje poslanje”, istaknuo je kardinal, dodavši kako treba naviještati evanđelje, i to upravo u brizi za najmlađe, djecu, mlade, osobito za one koji su napušteni. Time je sv. Ivan Bosco otvorio novu perspektivu za Crkvu. “To je crkveno poslanje, i u tome je vidio da je potrebno da on dobije i odobrenje i blagoslov od Svetoga Oca. I zato je putovao, išao i Piju IX. i Leonu XIII. i prihvaćao njihove naputke, i dao se potpuno na raspolaganje vrhovnom crkvenom vodstvu”, kazao je kardinal.
Podsjetivši na životopis sv. Ivana Bosca i riječi koje je talijanski svetac izgovorio pri kraju ovozemaljskoga puta: “Brinite se o onome što o vama misli i kako na vas gleda Bog. A ne o onome što o vama misle i kako na vas gledaju ljudi, ni s desne ni s lijeve strane”, kardinal Bozanić istaknuo je kako “ako želimo hrabro raditi i ispravno živjeti u svom životu, onda trebamo slijediti taj savjet, brinuti se kako na nas i na naš život gleda Bog”.
Mnoštvu vjernika obratio se i provincijal Orkić, ističući posebnu ljubav Don Bosca prema Crkvi i papi. “Borio se, molio i radio, ali i trpio i bio napadan riječima i oružjem, od liberala i masona, od agresivnih sekta koje nisu podnosile ni Don Bosca ni Katoličku Crkvu”, napomenuo je provincijal Orkić te dodao: “Don Bosco je bio odgajatelj i evangelizator najmanjih, djece i mladih, zapuštenih, obespravljenih i izrabljivanih. Svima je bio istinski prijatelj, ‘otac i učitelj’, potpora i pomoć da postanu ‘pošteni građani i dobri kršćani'”. Zaključio je kako je sv. Ivan Bosco bio i istinski borac za pravu i cjelovitu slobodu čovjeka te poželio još snažnije življenje njegove karizme i služenja.
Pri kraju euharistije kardinal Bozanić posebno je pozvao mlade da uvijek budu otvoreni za velike ideale, da ih se ne boje, jer samo tako mogu učiniti nešto lijepo i veliko u životu. Ostalim vjernicima je zaželio da po primjeru pape Franje na prvo mjesto stave ono što je bitno, u obitelji, na radnome mjestu, u školi.
Misno slavlje animirali su mješoviti zbor župe Marije Pomoćnice, kao i zborovi djece i mladih. Nakon misnog slavlja crkva na Knežiji bila je otvorena za molitvu i čašćenje relikvija, a vjernici su imali prigodu i za ispovijed. Mladi su u noći animirali bdjenje.

Relikvije koje obilaze salezijanska središta sastoje se od staklene urne-sarkofaga u koju je položena voštana figura talijanskog sveca u prirodnoj veličini, odjevena u svećeničko misno ruho. U grudima voštanoga lika smještena je relikvija – kosti desne ruke sv. Ivana Bosca. Urna je visoka 132 centimetra, široka jedan metar, duga oko 2,5 metra a teška 850 kilograma. Natpis “DA MIHI ANIMAS CETERA TOLLE” (Daj mi duše, drugo uzmi), koji predstavlja geslo Salezijanske družbe, urezan je u dno staklene urne. Urezane su i dvije godine – 1815. kao godina svečeva rođenja (16. kolovoza) i 2015. kao godina završne proslave 200. obljetnice don Boscova dolaska na svijet.
Do 31. siječnja 2015. planirano je putovanje relikvija kroz pet kontinenata, ukupno 130 zemalja u kojima djeluju salezijanci. Na svojem putovanju, koje je počelo 2009. (o 150. obljetnici osnutka Salezijanske družbe), pred relikvijama su se molili vjernici iz većeg broja država Južne Amerike, Azije, Afrike i dijela Europe. U Hrvatsku su relikvije pristigle iz Irske 8. ožujka. Nakon prihvata u Hrvatskom salezijanskom provincijalatu na zagrebačkoj Knežiji 8. ožujka, krenule su najprije po salezijanskim župama glavnoga grada: sv. Ana u Rudešu (9. ožujka), svetište Svete Mati slobode (10. ožujka), župa Marije Pomoćnice (11. ožujka) a potom nastavile put diljem Hrvatske: u Čabru (12. ožujka), Rijeci (13. i 14. ožujka), Zadru (15. ožujka), Splitu (16. ožujka) i Novoj Mokošici (17. ožujka).
Vjernici u Bosni i Hercegovini, točnije Žepču, mogli su se 18. i 19. ožujka pomoliti uz relikvije Don Bosca. Potom se putovanje vratilo u Hrvatsku, u baranjsko središte Beli Manastir (20. ožujka), Badljevinu i Sirač (21. ožujka) te ponovno u Zagreb (Podsused, 22. ožujka) i na završnu proslavu na Knežiji. Relikvije su pohodili deseci tisuća vjernika, unatoč lošim vremenskim uvjetima dočekivali ih i u procesijama unosili u (župne) crkve. Mnogi su vjernici i dobrovoljno bdjeli uz relikvije čitavu noć, uz molitve i pjesme posvećene Don Boscu.