Gospić, (IKA) – Gospićko-senjski biskup Mile Bogović uputio je korizmeno-uskrsnu poslanicu u povodu trećeg posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj u kojoj je predložio da se u spomen na tri Papina pohoda Hrvatskoj na mjestu Krbavske bitke na Udbini sagradi memorijalni centar hrvatskim mučenicima. Poslanica, upućena na prvu godišnjicu smrti kardinala Franje Kuharića, 11.ožujka, nosi naslov “Ususret Petrovu nasljedniku”.
“Papini posjeti Hrvatskoj kao da su svaki put u znaku broja tri. Ovo će biti njegov treći posjet Hrvatskoj. Prvi posjet bio je u trećoj godini rata, drugi u trećoj godini mira, a treći u trećoj godini trećeg tisućljeća”, primjećuje na početku poslanice gospićko-senjski biskup. On potom odlučno progovara “protiv lažnih obećanja” upozoravajući u tome kontekstu na opasnost što ju predstavlja briga roditelja da svojoj djeci osiguraju samo materijalno bogatstvo kao i na napast suvremenog društva koje poistovjećuje dar s njegovom materijalnom vrijednošću. Biskup stoga poziva vjernike na obraćenje, da poput izraelskog naroda koji je putovao kroz pustinju 40 godina prijeđu “onaj unutarnji put: od nesavršenosti prema većoj savršenosti, od udaljenosti od Boga prema blizini Božjoj, od zla prema dobru”. Putokaz na tome putu vjernicima je osoba Sina Božjega koji je postao čovjekom, a poruka za životno putovanje “kalvarijska uskrsna svitanja”.
Ivan Pavao II., nastavlja u svojoj poruci biskup Bogović, u svojim je govorima i pohodima “glasnik i svjedok Kristova odnosa prema svijetu i društvu”. Papa je zabrinut na pragu trećeg tisućljeća. Svjestan je Papa, ističe biskup Bogović, da je “u novo tisućljeće iz prošloga preneseno dovoljno eksploziva da pretvori u pustoš zemlju na kojoj živi”. On promatra kako se svijet divi pogrešnim uzorima te je stoga “na pragu trećeg tisućljeća pozvao Crkvu u svakom narodu da popiše svoje svjedoke vjere, one koji su spremni darovati se za boljitak drugoga, onima kojima je bio ideal i uzor Kristov odnos prema svijetu i čovjeku”.
Gospićko-senjski biskup zatim progovara o prethodna dva Papina pohoda Hrvatskoj, g. 1994. i 1998., te podsjeća na njegove poruke. “Nakon pohoda 1994. i 1998. papa Ivan Pavao II. ove godine će treći put pohoditi Hrvatsku. Prati nas kako bismo u ovim teškim vremenima mogli rasti kao pojedinci i kao narod. Kada ove godine kao vjernički narod stanemo pred Papu, kada on kao Petrov nasljednik po treći put stane na našem tlu pred nas vjernike Hrvate, hoće li uslijediti nastavak onog dijaloga započetog u vrijeme prvog i usavršavanog u vrijeme drugog pohoda, ili ćemo konstatirati da prijašnji nisu urodili plodom pa treba početi od početka?”, pita se biskup Bogović. Čitanjem Papinih govora s njegova prvog i drugog pohoda, primjećuje biskup Bogović, opaža se kako se u njima na razne načine izražava “upravo nužnost svjedočke vjere, u zgodno i nezgodno vrijeme”.
“Mnogi su nas izvana posjećivali u zadnje vrijeme noseći nam poruke svojih poslodavaca, oslanjajući se na propise i odredbe koje su skrojene prema tuđim potrebama i željama, gušeći ovdje katkada plemenite zanose i zdrave inicijative. Papa ne dolazi nametnuti nam neku izvanjsku strukturu, nego nam ukazuje na snagu za unutarnji rast i preobrazbu. U mnogim torbicama donose se probrane mutne slike iz naše prošlosti zato da nas se prikloni na poslušnost i diktat izvana. Papa dolazi skrenuti nam pozornost na svijetle primjere naše prošlosti da njih slijedimo i da tako prevladamo one loše sklonosti koje su znale doći do izražaja i u daljnjoj i u bližoj prošlosti. Kada dobar otac pokazuje na greške svoje djece, on to čini bez uvjetovanja i bez prijetećeg prsta, pa je lakše priznati grijeh i tražiti oproštenje. Takav otac neće zaboraviti sve ono što je pošteno i s ljubavlju učinjeno. Zna on da nije bilo lako svjedočiti vjeru u vrijeme rata, izbjeglištva, progonstva, beskućništva, svekolike ugroženosti, ali se upravo u takvim stradanjima patnjama očituje i izgrađuje prava svjedočka vjera i nada. Tim duhom čita Papa našu povijest i našu sadašnjost”, piše biskup Bogović.
Kao i prilikom svoga drugog pohoda Papa će opet naglasiti potrebu takve svjedočke i mučeničke vjere. “On vidi da nam takvi svjedoci trebaju za mirniji život u novom tisućljeću… Znade on dobro da je jedan od korijena tragedije ovoga svijeta što si ljudi biraju loše, pogrješne uzore. Treba izabirati takve koji su do kraja spremni živjeti i žrtvovati se za druge, a nikada žrtvovati druge za vlastite probitke. U svakom narodu bilo je i ima takvih, ali su često zaboravljeni. Često isplivaju oni koji su u svojoj sebičnosti tražili lagodniji i ugodniji život za sebe, ne vodeći računa kako će biti drugima. Neki narodi su poslušali papu Ivana Pavla II. i objavili hrabra svjedočenja vjere svojih najboljih sinova. Mi smo tu jako malo učinili. Vrijeme je da učinimo nešto više jer će samo tako susreti Pape i Hrvata, Hrvata i Pape biti doista plodonosni”, ističe gospićko-senjski biskup.
“Svojim trećim pohodom povezat će Papa naš istok i zapad, naš sjever i jug”, ističe biskup Bogović dodajući kako Papa zacijelo neće propustiti spomenuti “svjedoke vjere u prošlosti i sadašnjosti” poput srijemskih mučenika iz davnih vremena, sv. Vlahe, sestre Marija od Propetoga Petković, svete Anastazije (Stošije). “Svoje središnje boravište u Hrvatskoj imat će podno Hrvatskog Nazareta (Trsata), gdje se od pamtivijeka naviješta ljubav nazaretske obitelji. U ovoj našoj današnjoj rastrganosti i podijeljenosti, u središte naših molitava i briga stavljamo obitelj i obiteljske odnose, onakve kakve je svjedočila, u svim životnim kušnjama, Nazaretska obitelj. Zato je i geslo ovoga pohoda: Obitelj – put Crkve i naroda”, ističe biskup Bogović.
Gospićko-senjski biskup u svojoj poslanici predlaže da se u spomen na taj trostruki Papin pohod Hrvatima izgradi memorijalni centar hrvatskim mučenicima. On podsjeća kako Papa dolazi u vrijeme kada se navršava 510 godina od “krbavske tragedije hrvatskog naroda” kada je u nešto više od sat vremena 9. rujna 1493. na Krbavskom polju poginulo oko 10 tisuća branitelja, a da to “nijednim slovcem još do danas nije na mjestu tragedije obilježeno”. “Nema sumnje da je krbavska tragedija iz 1493. bila težak udarac ne samo za naše pretke nego za cijelo europsko kršćanstvo. Ali treba se prisjetiti da se upravo nakon toga stradanja počela snažno buditi svijest o našem hrvatskom nacionalnom biću, o onome što danas nazivamo hrvatskim identitetom. Nakon toga javlja se hrvatski grb, hrvatska zastava, govori se mnogo češće o hrvatskom jeziku, o hrvatskom narodu”, piše biskup Bogović.
“Ivan Pavao II., kako smo vidjeli, često je upozoravao kršćanski svijet da svaki narod popiše one koji su hrabro svjedočili svoje vjersko uvjerenje u najvećim životnim teškoćama i da se njihov život osvijetli kako bi bio putokaz i uzor suvremenoj generaciji. Prenijeti na iduće generacije takav pogled na svijet i na čovjeka, tu želju možemo čitati i u riječima koje je izgovorio gledajući pred sobom hrvatske vjernike u vrijeme svojih susreta s njima u Hrvatskoj. Na trajni spomen tog njegova govora i takve njegove poruke valjalo bi sagraditi hram hrvatskim mučenicima, i to u središtu Hrvatske, na mjestu gdje su mučenici bili najbrojniji – u Krbavi (Udbini). Time bismo ujedno izrazili dužno poštovanje svima onima koji su na ovim prostorima strpljivo i kršćanski podnosili teška stradanja da bi idućim generacijama, pa i nama, postala realnija naša ljudska, kršćanska i hrvatska nadanja”, predlaže biskup Bogović. “Uz taj hram možemo povezati sve koji su se žrtvovali i živjeli za puk koji je živio na području današnje Lijepe naše, sve tamo od sv. Duje do bl. Alojzija Stepinca i službenice Božje Marije od Propetoga Petković, i brojnih neproglašenih mučenika kroz našu nevoljama ispunjenu prošlost pa do današnjih dana”, ističe biskup Bogović.
“Naglasak treba staviti na štovanje onih koji su znali živjeti i umirati zato da bi drugi živjeli slobodniji, sigurniji i zadovoljniji. Gledajući čime se sve danas ljudi u svijetu i kod nas oduševljavaju, koga sve uzimaju sebi za uzore, Papa sa strahom pokazuje kako sve više slabe temelji na kojima čovječanstvo želi sagraditi svoju budućnost. On ustrajno upire prstom u one koji su svjedočili svojim životom i radom ljubav prema čovjeku. Kult takvih ljudi treba proširiti na ovom našem prostoru, uključujući i one koji su ovdje živjeli prije Hrvata i koji su živjeli ili žive zajedno s nama, pače i one koji su osjetili na sebi našu zloću, ali su i dalje radili za naše dobro. Takvima treba sagraditi trajni spomen u našoj sredini, da nam poput svjetionika svijetle na putu kroz život. I dok bismo taj hram svi zajednički gradili, i dok bismo ga poslije posjećivali, bilo bi to uvijek spasonosno prisjećanje na sržnu poruku svih triju Papinih pohoda Hrvatima, sadržanu u njegovu geslu: Bit ćete mi svjedoci! To bi nas sve skupa poticalo da slijedimo one uzore koje nam je on preporučio, a naša vjernička i patnička prošlost njima obiluje. Kristova stradanja postala su temelj ljudskih nadanja. Možemo i mi Hrvati naći u svojoj povijesti vremena velikih stradanja, koja su poslije postala bogati izvor naših nadanja”, piše u svojoj korizmeno-uskrsnoj poslanici gospićko-senjski biskup Mile Bogović.