Zagreb, (IKA) – Teme predavanja popodnevnog dijela drugoga dana Teološko-pastoralnog tjedna 27. siječnja, kojeg je organizirao Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bile su “Putovi i stranputice izgradnje svećeničkog identiteta”, o čemu je govorio prof. dr. Mihaly Szentmartoni (DI) i “Odgovornost svećenika za vlastito psihičko zdravlje”, o čemu je izlagao dr. Ivan Štengl.
Prvo je predavanje održao dr. Szentmartoni, član Družbe Isusove i redoviti profesor na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu, porijeklom iz Novog Sada. Govoreći o procesu oblikovanja identiteta katoličkog svećenika, istaknuo je da je riječ o dugotrajnom, životnom procesu koji nikad ne završava, i koji obiluje izazovima. U prvoj etapi razvoja, razdoblju formacije, nužno je da mladi svećenik temelje identiteta stekne u sjemeništu, budući da čovjek nema nagone koji bi poticali na svećenički stil života. Nakon izlaska iz sjemeništa, svećenik mora razviti stil pastoralnog rada, pri čemu je ključno da svećeništvo percipira kao službu drugima, a ne kao svoje privatno vlasništvo. Treća, posljednja etapa razvoja odnosi se na svećenikov mistički identitet, odnosno na odnos prema svrsi njegovog životnog poziva. Kao uzore za izgradnju tog identiteta dr. Szentmartoni je naveo blaženog papu Ivana XXIII., pokojnog kardinala Franju Kuharića i, kao vrhovni uzor, Blaženu Djevicu Mariju, koja je čitav život darovala Bogu. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava, u kojoj je dr. Szentmartoni dodatno razjasnio svoje stavove.

Zatim je predavanje održao doc. dr. Ivan Štengl, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i predavač psiholoških predmeta pri katedri filozofije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Izlaganje o psihičkom zdravlju svećenika razdijelio je na tri dijela: društvene i crkvene okolnosti, uvjetovanje same osobnosti, te prevencija i održavanje zdravlja. S obzirom na društvene i crkvene okolnosti, svećenik se susreće s mnogim preprekama, poput diskreditacije svećeničkog poziva i postavljanja nerealnih zahtjeva od strane društva, koje nepovoljno utječu na njegovo psihičko zdravlje. S obzirom na samu osobnost svećenika, treba obratiti pozornost na njegovo urođeno fizičko i psihičko stanje, kao i na okolnosti njegovog odrastanja. Što se tiče prevencije i održavanja zdravlja, nužno je prihvatiti polarnosti potreba i ciljeva, razviti stil vođenja zajednice i izgraditi stil duhovnosti primjeren pojedincu. Tijekom rasprave koja je uslijedila, iznesene su zamisli o osnivanju duhovnog savjetovališta za svećenike i važnosti skrbi za pastoral samih svećenika.
Predavačima i nazočnima na kraju je zahvalio predsjednik povjerenstva za Teološko-pastoralni tjedan dr. Nenad Malović.