Zagreb, (IKA) – Poslijepodnevni dio programa Sedmoga pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike koji se o temi „Svećenik i nedjelja” održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu, prvoga dana u utorak 6. ožujka bio je podijeljen u tri dijela. Prvo je nakon stanke za objed plenarno predavanje održao prof. dr. Ivan Bodrožić sa splitskoga Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta, a potom je uslijedio okrugli stol te euharistijsko slavlje koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
U predavanju “O krhkosti euharistije bez konkretnih djela ljubavi” dr. Bodrožić govorio je o poveznici između Božje ljubavi i euharistije, istaknuvši da tko se hrani euharistijom hrani se Bogom. Spominjući kako je ljubav načelo življenja kršćanske zajednice predavač je, među ostalim, kazao: “Svećenik koji služi svome narodu u Crkvi – šatoru Božjemu, potom je poslan da iziđe iz šatora, iz svoje sigurnosti i zavjetrine na vjetrometinu na koju ga šalje Bog. Da bi to mogao neophodna mu je božanska hrana, to jest slavlje koje slavi u šatoru i kojim hrani i svoju dušu i svoje vjerničko postojanje. Potom postaje predvodnikom narodu, ne samo kao liturg, već i kao onaj koji prednjači u svim djelima ljubavi i milosrđa na koja evanđelje poziva vjernika.”
Dr. Bodrožić pojasnio je podnaslov teme “Ljubav raste po ljubavi” pritom se služeći iskustvom prve Crkve kao mjerodavnim ishodištem tumačenja i teoloških shvaćanja. U tom je kontekstu objasnio poimanje bratske gozbe (agape) i milostinje. “Koliko je u prvoj Crkvi razumijevanje euharistije bilo vrlo konkretno i iziskivalo pravu zauzetost vjernika jednih za druge, najbolje svjedoče bratske gozbe, tzv. agape koje su čak u samim počecima bile povezane sa samom euharistijom. Čak su i ime dijelile, kako nam svjedoči sveti Ignacije Antiohijski, a može se također zaključiti i iz Prve poslanice Korinćanima da se u nekim zajednicama prakticiralo imati bratsko blagovanje uz euharistiju, što je kasnije dokinuto zbog zloporaba”, istaknuo je dr. Bodrožić, rekavši da je euharistija bila prva i prava prigoda za konkretna djela zajedništva, ljubavi i milosrđa.
Drugi konkretni oblik bratske ljubavi vezan uz euharistiju jest milostinja koja očituje konkretnu sućut za siromaha i njegove potrebe. “Kao što su nekada vjernici u Jeruzalemu donosili svoja dobra pred noge apostola, tako je i kasnije u Rimu zajednica prakticirala donijeti dobra pred noge biskupa ili svećenika, da ih oni dijele potrebnima. I tu se pokazuje kako je euharistija bila ne samo prigoda, već izravna motivacija i teološko mjesto Božje ljubavi. Ako ikada i ako igdje, onda je ona bila povlašteno mjesto djelovanja prve kršćanske zajednice u korist onih najpotrebitijih. Božja ljubav koja se na vjernike izlijevala u Euharistiji tražila je put konkretnog očitovanja, jer bi u protivnom ostala besplodna”, kazao je dr. Bodrožić i poručio da je nužno kako bi ljubav rasla po ljubavi ne samo obavljati obred, već dopustiti da on djeluje u duši i da dušu ispunja ljubavlju Božjom koja postaje najsnažnije pogonsko gorivo.
“I konkretna djela ljubavi neophodna su da bi se kompletirao proces ljubavi, kao što je i Bog prema nama pokazao ljubav i milosrđe. No, kad je riječ o dobrim i konkretnim djelima ona imaju svoj eklezijalni okvir, a nisu tek privatna askeza koju bi pojedinci prakticirali. Zato i za vjernika ljubav postaje s jedne strane trojstveni proces jer teži k tome da izlazi iz sebe u potpunom sebedarju, pa kad se treba i žrtvovati uime dobra voljene osobe”, zaključio je dr. Bodrožić.
Nakon tematske rasprave svećenici sudionici pastoralno-katehetskog kolokvija u okruglom stolu imali su priliku iznijeti vlastita iskustva iz prakse, dok su o oblicima života župne zajednice nedjeljom govorili prof. dr. Milan Šimunović, salezijanac Mihovil Kurkut i svećenik Robert Farkaš.