Zagreb, (IKA) – Teškoće socijalnog partnerstva u Hrvatskoj i teškoće socijalne države bile su teme posljednje ovogodišnje korizmene socijalne tribine Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK o kojima su 23. ožujka u Tribini grada Zagreba govorili izvanredni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu dr. Siniša Zrinščak te izvanredni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i prvi pročelnik Centra dr. Stjepan Baloban. Govoreći o problemima razvoja socijalnog dijaloga u postkomunističkim zemljama, dr. Zrinščak upozorio je na razvoj divljeg kapitalizma nakon 1990. godine te da se teško stvara svijest o važnosti i pretpostavkama socijalnog dijaloga, premda je u tim zemljama uspostavljen institucionalni okvir za socijalni dijalog. Ukazao je pri tome da partneri koji vode dijalog trebaju biti jednakopravni, bitno je da se uvažavaju, da nisu politički ili ideološki neprijatelji, da vjeruju u neke zajedničke ciljeve, da znaju da moraju biti oslonjeni jedni na druge te da znaju da bez suradnje i kompromisa nema budućnosti ni za koga. Osvrnuvši se na socijalno partnerstvo u Europskoj uniji, dr. Zrinšak podsjetio je da je još 1957. godine u Rimskom ugovoru istaknuto da će se Europska komisija u upravljanju oslanjati na socijalne partnere, a 1985. godine Jacques Delors je inicirao da se poslodavci i sindikati moraju sami sastati i rješavati svoja pitanja. Dr. Zrinščak je u izlaganju istaknuo da je socijalni dijalog motor gospodarskog i sveukupnog razvoja.

Govoreći o temi teškoće socijalne države, dr. Baloban je istaknuo da u ostvarivanju Hrvatske kao socijalne države koje će biti sasvim sigurno mukotrpno postoje stvari koje zahtijevaju društveni konsenzus. Osvrnuvši se na hrvatski konsenzus o budućnosti socijalne države i zapitavši se je li moguć, dr. Baloban je rekao da je do konsenzusa potrebno doći širom raspravom svih važnih čimbenika u društvu. Ističući da se konsenzus treba dogoditi u Hrvatskoj, dr. Baloban se zapitao kako doći do suglasja oko budućnosti socijalne države u Hrvatskoj; dostojanstveno i kompetentno, svjesni vlastitih prednosti i nedostataka ili pod teretom podložničkog ili sluganskog mentaliteta u kojem je važno poslušati i pokoriti se nekom jačem. Upozorio je pri tome da podložnički mentalitet jača pasivnost i nemoć te je istaknuo da su za društveni konsenzus potrebni ljudi od akcije i poduzetnosti. Govoreći o konsenzusu o budućnosti socijalne države i ističući da se tim pitanjem trebaju pozabaviti svi važniji čimbenici u jednom društvu, dr. Baloban ukazao je da su jedan od važnih čimbenika u hrvatskom društvu kršćani, katolici i Crkva te je podsjetio da, prema različitim istraživanjima Crkva u Hrvatskoj još uvijek spada u institucije s najvećim povjerenjem u hrvatskom društvu. Osvrnuvši se na socijalni nauk Crkve, kazao je da je za njega čovjek osoba kojoj se pomaže da bi, učvršćujući njegovo ljudsko dostojanstvo mogao izići iz nevolje. Dr. Baloban je, nadalje, istaknuo kako se može reći da socijalni nauk Crkve želi obnovu socijalne države te da je put obnove put supsidijarnosti povezan sa solidarnošću.