Blato, (IKA) – Posljednjeg dana devetnice, na uočnicu blagdana blažene Marije Propetoga, program je u Blatu počeo procesijom iz kuće Matice do rodne kuće Blaženice. Procesija, koju su predvodili bratimi bratovština Svih svetih i sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova, redovnice, pjevački zbor, djeca u narodnim nošnjama, svećenici i vjernici prošla je pored rodne kuće bl. Marije Propetog Isusa Petković, a vijenac su nosila djeca iz vrtića Marija Petković odjevena u narodne nošnje: Petar Bačić, Matej Žaknić i Vica Protić, koja ga je, uz pomoć župnika župe Svih svetih u Blatu don Željka Kovačevića, položila na spomen ploču. Procesiju je pratilo pjevanje župnog zbora i sviranje Hrvatske glazbene udruge Sv. Vincenca. Po dolasku u svetište zbor, bratimi i časne sestre u dva kora ispjevali su psalme Večernje nakon čega je nastavljeno euharistijsko slavlje u dvorištu samostana uz svetište.
Euharistijsko slavlje predvodio je gradišćanski biskup Egidije Živković u koncelebraciji s domaćim župnikom koji je propovijedao. Tragom navještaja Božje riječi koja pokazuje što bismo trebali činiti kao Isusovi učenici u liku blažene Marije Propetoga Isusa trebamo biti darežljivi i gostoljubivi, jer smo tako Bogu slični. Bog po primjeru bl. Marije obdaruje mirom, radošću i blaženstvom koje samo od njega može doći. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. U čaši hladne vode o kojoj Isus govori u evanđelju vidimo kako nas to malo košta. Ali onomu tko je žedan, to je najviše što može poželjeti, istaknuo je biskup Živković u propovijedi. U godini starijih i nemoćnih pitajmo se što nas košta osmijeh ili lijepa riječ, pokloniti malo vremena prijatelju, susjedu, samcima koji jedva čekaju da im netko dođe da s njima popričaju, zapitao se biskup
Upravo bl. Marija Propetoga Isusa bila je u solidarnosti i zauzetosti za siromašne, bila je ono što je prepoznao tadašnji dubrovački biskup Josip Marčelić i poticao ju na aktivno djelovanje i osnivanje družbe, premda je ona osjećala više sklonost prema kontemplaciji i htjela se povući u takav oblik samostanskog života.
„Premda u stara vremena nije bilo željeznice ni dobrih puteva, ljudi su ipak putovali, osobito na hodočašća u Jeruzalem, Rim, na grob apostola Jakova u Santiago de Compostellu u Španjolsku ili druga svetišta diljem svijeta na kojima su se osjećali ugodno, kao i mi u Blatu. Na tim putovanjima koji su trajali danima, hodočasnici su bili upućeni na dobrotu ljudi koji su ih ugošćavali. Gostoprimstvo je stoga bilo izuzetno važno”, da čovjek u jurnjavi i trci velegradovima, podzemnim željeznicama, osjeti veliku prisutnost Boga po bratu čovjeku. „Važno je osjetiti da je čovjek pokraj tebe i osjetiti situaciju u kojoj se može pokazati čovjekom: pozdravom, osmijehom, lijepom riječi i na taj način pokazati da smo ljudi, da nam je stalo do bližnjega”, zaljučio je biskup Živković.

Euharistijsko slavlje uveličao je Župni zbor Svih svetih pod vodstvom s. M. Juliane Beretić. Kao i prethodnih dana euharistijsko slavlje završilo je procesijom u svetište, zaključnom molitvom i blagoslovom s relikvijarom blaženice. Nakon toga vjernici su imali mogućnost častiti njezine relikvije.