Đakovo, 19. 10. 2000. (IKA) – Trećeg i ujedno posljednjeg dana prvoga zasjedanja Biskupijske sinode đakovačke i srijemske u srijedu 18. listopada obrađivane su dvije teme o vjeronauku koje je predstavio dr. Ivica Pažin te “Evangelizacija i kultura” o kojoj je govorio dr. Slavko Platz.
Prva od tema bila je naslovljena “Župna kateheza”. Potrebu župne kateheze iznijele su u prvi plan prilike i okolnosti koje su pokazale da unatoč vjeronauku u školi vjernicima u župnim zajednicama, napose mladima, nedostaje cjelovito i dublje uvođenje koje se najdjelotvornije uči, slavi i živi u konkretnoj župnoj zajednici. U Crkvi se sve snažnije počinje osjećati nužnost promišljanja o konkretnom stanju župne kateheze i njezine budućnosti. Sudeći prema izvješćima iz župa, župna se kateheza odvija na različite načine i počiva na različitim modelima ovisno o svećeniku, suradnicima, o tomu je li riječ o gradskoj ili seoskoj okolini te o čitavom nizu drugih uzroka. Predavač je u sklopu svog izlaganja iznio prijedloge za sinodske zaključke među kojima katehezu za sve uzraste, budući da su župe “subjekt i objekt kateheze”, te potrebne preduvjete (strukture) na župnoj, dekanatskoj i biskupijskog razini.
Naslov druge teme bio je “Katolički vjeronauk u školi”. Govoreći o njegovoj utemeljenosti dr. Pažin je rekao kako je “vjeronauk u školi jedan od načina služenja Crkve koja mladim ljudima i instituciji škole, a tako i društvu, želi dati dio svoga duhovnog izobilja”. Crkva “to čini kroz upoznavanje, čuvanje i razvijanje vlastitoga te upoznavanje i poštivanje tuđega vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta, što je i glavna zadaća vjeronauka u školi”. Govoreći nadalje o antropološko-pedagoškom opravdanju uvođenja vjeronauka u školu predavač je istaknuo kako “suvremeno pluralno i multikulturalno društvo, a tako je društvo u znatnoj mjeri i u Hrvatskoj, traži i pluralni pristup u cjelokupnome školskom odgoju i obrazovanju”. Također je istaknuo kako se na temelju pristiglih izvješća s područja Đakovačke i Srijemske biskupije može zaključiti kako su obveze koje rad u školi sa sobom nosi doista zahtjevne, ponajprije ako je riječ o vjeroučiteljima svećenicima koji imaju i drugih pastoralnih obveza. Uz to postoje i ostale poteškoće i nesnalaženja te se može zaključiti kako “vjeronauk još nije poprimio onu važnost koju bi trebao imati”. Pored toga, iz pristiglih se izvješća uočava i niz drugih manjkavosti: mnogi su roditelji prepustili vjerski odgoj samo vjeroučiteljima u školi i župnicima u župi; neki roditelji nisu uočili razliku između školskog vjeronauka i župne kateheze te ne shvaćaju kako je njihovu djetetu i jedno i drugo potrebno. U završnom dijelu izlaganja predavač je iznio prijedloge i poticaje za zaključke za sinodsko zasjedanje, upozorivši kako veliku ulogu u unapređivanju školskog vjeronauka u pastoral biskupije leži i u odgovornosti vjeroučitelja koji su, osim što su državni službenici, također crkveni djelatnici. U raspravu koja je uslijedila nakon izlaganja uključilo se više od pedeset članova Sinode, laika i svećenika. Izneseno je niz poteškoća i prijedloga. U raspravu su se uključili pomoćni đakovački i srijemski biskup i generalni vikar za Srijem Đuro Gašparović i sinodski članovi iz Srijema, deset svećenika, peta laika i jedna redovnica.
Raspravi se priključio i biskup Marin Srakić. Pojasnio je da je vjeronauk uveden u hrvatske škole po uzoru na praksu u većini europskih zemalja te su svi vjeroučitelji, laici, redovnice i svećenici, dužni poštivati postojeći školski sustav. Na području biskupije Đakovačke i Srijemske ima općenito premalo školskih inspektora, savjetnika i mentora za vjeronauk i ostale predmete.
Treća tema dana bila je “Evangelizacija i kulture”. Osnovne odrednice iznio je dr. Slavko Platz. Istaknuvši kako “kultura osim što ima duboko antropološko značenje, istodobno ima i veoma važno religiozno značenje”, predavač je rekao kako “unatoč svim povijesnim tijekovima hrvatskog naroda, njegove politike i kulturne nesamostalnosti, ipak je odnjegovana autohtona hrvatska kultura prožeta kršćanstvom”. Pritom je upozorio kako se kod pastoralnih djelatnika opaža “zabrinjavajuće nepoznavanje ili slabo praćenje kulture” i to zbog “nestašice vremena”. Navodeći niz prijedloga za konačni dokument sinode, dr. Platz je rekao kako bi župa trebala biti “poticaj za promatranje kulture u svijetlu evanđelja”, a župnik upoznat s poviješću župe i poznatim osobama iz kulturne prošlosti župe, umjetničkom i kulturnom baštinom župne zajednice. U raspravi su iznesena brojna mišljenja i pogledi te dobre ili loše pojave i preporuke koje će ući u sinodske dokumente.
Nakon svih izlaganja u popodnevnim je satima povedena završna rasprava u kojoj su izneseni konačni zaključci i prijedlozi. Pozitivne ocijene i zadovoljstvo radom Sinode izrekli su voditelji kao i sami članovi sinode, njih 181 (2 biskupa, 83 dijecezanska svećenika, 7 redovnika, 15 redovnica te 74 laika i laikinje svih zanimanja). Generalni tajnik sinode dr. Đuro Hranić zahvalio se svim sudionicima sinodskog zasjedanja i organizatorima te najavio iduće zasjedanje za proljeće 2001. godine.