Posljednji ispraćaj dr. fra Špire Marasovića

Split, (IKA) – Posljednji ispraćaj dr. fra Špire Marasovića (8. studenoga 1944. – 20. svibnja 2013.), franjevca konventualca, istaknutog sveučilišnog profesora, pisca i omiljenog propovjednika, bio je 23. svibnja na splitskom groblju Lovrinac. Misu zadušnicu uz lijes pokojnika predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji sa šibenskim biskupom Antom Ivasom, provincijalnim ministrom Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Ljudevitom Maračićem, izaslanikom generalnog ministra Reda franjevaca konventualaca fra Marca Tasce generalnim asistentom za Srednju Europu fra Miljenkom Hontićem, izaslanikom Slovenske provincije sv. Josipa franjevaca konventualaca fra Milanom Holcom, školskim kolegom pokojnog fra Špire. Među više od 120 svećenika koncelebranata bili su i rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. Ante Vučković i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Tonči Matulić te brojni franjevci konventualci pristigli iz svih hrvatskih samostana kao iz Slovenije. Na misi i pogrebnim obredima uz rodbinu bilo je i mnoštvo redovnica raznih redova, studenti pokojnog fra Špire, vjernici Splita, drugih dalmatinskih gradova, kao i vjernici zagrebačke župe sv. Antuna Padovanskoga gdje je fra Špiro pastoralno djelovao.
Uvodeći u misu, nadbiskup Barišić rekao je kako se “na terenu privremenog staništa zemaljskog života opraštamo od čovjeka, vjernika, redovnika franjevačke obitelji Provincije sv. Jeronima, od osobe koja je posvuda bila prepoznatljiva i pripadala čitavoj Crkvi u Hrvata. Opraštamo se od Splićanina koji je bio doma u mnogim gradovima. Fra Špiro volio je svoj redovnički poziv. Doista je bio redovnik obučen u habit i duh sv. Franje. Iznad svega je volio i ljubio, radovao se i patio sa svojom Crkvom i za svoju Crkvu. Vidljivo je to prije svega iz njegova stila života, kao i predavanja, propovijedi, duhovnih vježbi i obnova, tribina, okruglih stolova, pisane i izgovorene, odgovorne i dobronamjerne, kritičke i proročke riječi. Svoje vrijeme i talente koje mu je Gospodin obilno udijelio, u svojoj životnoj mudrosti razlučujući bitno od nebitna, kao osoba posvećenog života, potpuno se posvetio životnim temama koje su ga usmjeravale Bogu i otvarale čovjeku”.
Spomenuo je kako je dan ranije na svećeničkom danu u Vepricu upravo fra Špiro trebao održati predavanje, svoje viđenje Crkve danas u koordinatama pape Benedikta XVI. i novoga pape Franje. “Jučer smo mi svećenici i redovnici Splitsko-makarske nadbiskupije bili u Vepricu. Fra Špiru nismo vidjeli, ali osjećali smo njegovu prisutnost, slušali njegovo razmišljanje o zanimljivoj temi. Njegova razmišljanja, a glas drugoga. Hvala ti, brate fra Špiro, na teološko-pastoralnim koordinatama Crkve u našem vremenu. U tvojim kritičkim i proročkim razmišljanjima prepoznali smo tvoj duhovni testament koji ostavljaš nama, svojoj braći i sestrama, a osobito nama braći svećenicima i redovnicima. U analizi i sintezi svojih teološko-pastoralnih koordinata, caritas in veritate – ljubavi u istini, i veritas in caritate – istine u ljubavi, tvoj život trajno je bio usmjeren izvoru, smislu i cilju ljudskoga života”, rekao je nadbiskup Barišić.
U homiliji provincijal Maračić kratko se osvrnuo na život pokojnog subrata, svećenika, redovnika, profesora, pisca, predavača, duhovnog voditelja i jednostavnog, ali jakog čovjeka. Govoreći o pokojniku kao redovniku, Maračić je podsjetio na riječi koje je mladi Špiro u molbi za primanje u sjemenište u Zagrebu jasno izrekao “Imam vruću želju posvetiti se redovničkom zvanju!” Kao član Hrvatske provincije franjevaca konventualaca u nekoliko navrata bio je imenovan magistrom klerika, a obnašao je i dužnost provincijskog definitora, vikara provincije, kapitularnog kustosa. Kao znanstveniku preokupacija mu je bila Crkva u suvremenom svijetu, što je bila i jedna od osnovnih tekovina Drugoga vatikanskog sabora koji je fra Špiro volio, podržavao, promicao, rekao je Maračić te posebno istaknuo kako je fra Špirina otvorenost i kritičnost brzo uočena, te dolazi do njegova djelovanja kao predavača i profesora na raznim učilištima.
Podsjećajući pak na novinarski rad fra Špire, propovjednik je istaknuo njegovu dugogodišnju prisutnost u “Veritasu”, glasniku sv. Antuna Padovanskoga, gdje je više od dvadeset i pet godina kontinuirano kao kolumnist vodio zapažene rubrike, a ogledi su ponekad znali uzbuditi i uznemiriti javnost, posebno političku.
Maračić je pojasnio kako su fra Špirini članci biserni ogledi, kratki eseji o životu Crkve u određenom vremenu, podneblju i društvu. Ti ogledi na popularan i jako čest duhovit, pa i ironičan način, u biranoj formi i dotjeranom stilskom izrazu, od znakovitog naslova do zaključne poante, govore o temama koje autor svjesno ne iscrpljuje do kraja, stavljajući čitatelju zadatak da dalje razmišlja i sam zaključuje.
Kao istaknuti katolički svećenik-redovnik, koji se nikad nije posramio svoje redovničke haljine, fra Špiro nastupa autoritativno, zahtjevno i odgovorno, poput autentičnoga novovjekovnog proroka. Bori se da današnji vjernici ne postanu “servilni krampusoidi”, već da postanu i ostanu pravi i dosljedni teofori-bogonosci. A premda načelnost i beskompromisnost nisu baš osobine niti jaka strana današnjega čovjeka, pa ni vjernika, baš u njegovu pisanju, a to vrijedi i za njegove propovijedi i predavanja, susrećemo ove vrednote kao značajku angažiranih tekstova, koji su plod uvjerenja i izvornosti, a ne knjiške načitanosti i erudicije, rekao je Maračić.
U izoštrenom osjećaju za pravedno i pošteno, fra Špiro se u svojim istupima, od oltara, preko katedre do medija jasno i ponekad oštro izjašnjavao za načela, bez kompromisa, često i s nešto ironije, ali i oštrine, te je zato uz brojne prijatelje i poštovatelje, znao imati i onih kojima se zbog toga zamjerio. I ne samo u javnom životu, nego ponekad i u crkvenim krugovima, čak i u svojoj Provinciji, rekao je Maračić te pokraj zemnih ostataka pokojnog subrata uime Provincije i u svoje osobno ime izrazio je žaljenje za bol koju su možda postupcima nerazumijevanje i nesuglasja ponekad mogli i znali izazvati u njegovoj duši.
Mi koji smo imali radost i čast biti s njime, podijeliti sve te i neke druge godine, smatramo osobitom čašću što smo dio svojeg života vezali uz tog čovjeka koji nije ostavljao nikoga ravnodušnim, pa ni onda kad se s njime možda i nije u cijelosti ili pojedinostima slagao. Hvala ti, fra Špiro, i ne zaboravi prijatelje, slušatelje, čitatelje i suradnike, posebno svoje fratre, koje si dugo vremena oduševljavao, uzbuđivao, ponekad i uznemirivao. (Na)učio si nas kako je važno uvijek plivati protiv struje “uzvodno”, rekao je u homiliji provincijal Maračić.
Prije ispraćaja pročitani su brzojavi sućuti predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića i predsjednika Komisije HBK Iustitia et pax sisačkog biskupa Vlade Košića. Riječ oproštaja uime ministra generala Reda franjevaca konventualaca fra Marca Tasce uputio je fra Miljenko Hontić, a uime svih djelatnika i studenata KBF-a u Splitu na kojem je pokojnik predavao 21 godinu, dekan dr. Vučković. Nakon mise lijes s posmrtnim ostacima fra Špire položen je u grobnicu franjevaca konventualaca.