Križevci, (IKA) – Posljednji ispraćaj fokolarine Ivanke Šplajt, koja je dugi niz godina bila suodgovorna za Pokret fokolara u Hrvatskoj, bio je 9. kolovoza u Križevcima. U grkokatoličkoj katedrali misu zadušnicu predvodio je vlč. Mihajlo Simunović. Na misi su sudjelovali članovi Pokreta fokolara iz cijele Hrvatske, kao i iz Slovenije, Mađarske, Italije, Rusije, kao i članovi pokojničine obitelji. U molitvi vjernika koju su predvodili predstavnici iz pojedinih zemalja zahvalilo se Gospodinu za Ivanku, molilo za pokoj njezine duše, za svu njezinu rodbinu na nebu i na zemlji, kao i za sve one s kojima je Ivanka dijelila ideal Pokreta “da svi budu jedno”. Po završetku mise odgovorna za ženski fokolar u Hrvatskoj Marija Grum kratko je predstavila životni put jedne od prvih hrvatskih fokolarina. Ivanka je rođena 10. svibnja 1944. godine u skladnoj seljačkoj obitelji s osmero djece. U zdravoj obiteljskoj sredini čvrste vjere na obroncima Hrvatskog zagorja Ivanka je naslijedila temeljne vrijednosti života ustrajnost, sposobnost prevladavanja teškoća, optimizam, radinost i tankoćudnost. S Pokretom se susrela na hodočašću u Rim, 1967. preko turističke udruge Pokreta “Incontri romani”. Nakon škole u Loppianu živjela je u fokolaru u Ljubljani i Zagrebu. Iz tadašnje Jugoslavije u tim se godinama duhovnost širila prema susjednim zemljama, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj. Tijekom deset godina Ivanka je bila suodgovorna za Pokret u Mađarskoj, a zatim nekoliko godina i za Hrvatsku. Uslijedila je nova avantura koju je Ivanka prihvatila oduševljeno i otvoreno: fokolar u Moskvi. Tamo se 2009. godine ponovno očitovala bolest. Vraća se u Sloveniju, svjesna da više neće vidjeti Rusiju koja joj je “ukrala srce”, kako je isticala.
Ljudi koji su je dobro poznavali, otkrivali su u njoj i njenom velikom srcu oslonac, poticaj, Chiarino svjetlo. Unatoč napredovanju bolesti i brojnim kirurškim zahvatima kojima se morala podvrgnuti, bila je uvijek na “prvoj crti”, živeći za svaki događaj Djela. Nosila je u srcu na osobit način Genfest koji će se krajem kolovoza održati u Budimpešti. Nosila je u srcu na osobit način ovaj važan događaj, posebno mlade koje je znala osvojiti ljubavlju i prije svega svojim životom. Mladi su uvijek bili oko nje. Odbor za pripremu Genfesta povjerio joj je duhovni aspekt susreta.
Na pitanje kako je, ona bi odgovarala “Ja sam presretna. Kad dođe vrijeme, stići će Gospa, a ja ću joj reći: evo me!” Preminula je na Gospu Snježnu, 5. kolovoza. Fra Bernardo Rubinić, TOR, preko kojega je Ivanka upoznala Djelo Marijino podsjetio je na početke sazrijevanja zvanja i poslanja druge fokolarine u Hrvatskoj. Kao župnik u Belišću 1967. godine vodio je hodočašće u Rim, tijekom kojeg je Ivanka pobliže upoznala Pokret. Istaknuo je kako se, radeći u kombinatu Belišće, nije razlikovala od drugih zaposlenika, maštala je kako će zasnovati obitelj, ali uvijek je tražila nešto više. Na hodočašću započinje nova etapa njezina života, kao da je cijelo njeno biće klicalo “to je ono što tražiš cijeli život”. Osjetila je da je Duh Božji zove da svoj život posveti Njemu. Ostavlja mladića i sve, prepušta se Duhu Božjem da je pokreće i vodi u novu avanturu. “Kad je odlazila smatrao sam da će to biti gubitak za župu, da će se jedno svjetlo ugasiti. No ono se diglo visoko tako da je svojim primjerom, svojim svjedočenjem širila to svjetlo”, rekao je Rubinić. Na pitanje „kako se snalazi, kako komunicira s ljudima, s kojim se jezikom služi”, Ivankin odgovor je bio “moj je jezik ljubav, svatko to razumije, ljubav je sila koja osvaja svijet po uzoru na raspetu ljubav na Isusa koji je rekao ‘kad budem na križ podignut sve ću privući k sebi'”. Uime Pokreta fokolara od Ivanke se oprostila Antonia Fonte Mantovani, odgovorna za jugoistočnu Europu.
Florijan Škunca pročitao je pismo s izrazima sućuti koje je Pokretu fokolara u Hrvatskoj uputio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Sprovodne obrede na mjesnom groblju predvodio je vlč. Simunović. Kod otvorena groba nazočni su otpjevali “Falu”, a potom je slijedio niz pjesama poglavito marijanskog karaktera na jezicima naroda u kojima je Ivanka djelovala. Nakon pogreba, svi su se okupili u gradiću Faro gdje su se nizom fotografija još jednom podsjetili na Ivanku. Članovi fokolara u Sloveniji posvjedočili su o posljednjim danima njezina života.