Post za siromahe

1. Korizma predstavlja vrhunac onoga hoda obraćenja i pomirenja koje Jubilejska godina, povlašteno doba milosti i milosrđa, predlaže svim vjernicima kako bi obnovili svoje pristajanje uz Krista, jedinoga Spasitelja svijeta. Tako sam napisao u Poruci za korizmu 2000. i s takvim uvjerenjem, poduzimamo danas, na Pepelnicu, pokornički korizmeni hod. Današnje nas bogoslužje poziva moliti Oca nebeskoga da dade kršćanskom narodu s postom započeti put pravoga obraćenja, pobjednički se s oružjem pokore suprotstaviti zlom duhu.
Evo poruke Velikoga jubileja koja u korizmi postaje još rječitijom. Čovjek, svaki čovjek, potaknut je na obraćenje i na pokoru, potaknut je na prijateljstvo s Bogom kako bi primio dar nadnaravnog života koji ispunja najdublje težnje njegova srca.
2. Pepeo što ga na glavu primamo, danas nas podsjeća da smo prah i da ćemo se u prah obratiti. Ta misao, za ljude sigurna, ne ističe se zato da bi u nama stvorila pasivno prepuštanje sudbini. Naprotiv, bogoslužje nas, ističući da smo smrtna stvorenja, podsjeća na poticaj milosrdnoga Boga koji nas želi učiniti sudionicima samoga svojega vječnog i blaženog života.
U dojmljivom obredu pepeljenja odzvanja za vjernika poziv da se ne da zarobiti materijalnim dobrima koja su, koliko god bila vrijedna, određena da nestanu. On mora dapače dopustiti da ga milost obraćenja i pokore preobrazi kako bi dosegao smione i umirujuće vrhunce nadnaravnog života. Samo u Bogu čovjek pronalazi samoga sebe i otkriva posljednji smisao svog života.
Jubilejska vrata su svima otvorena. Neka uđe tko zna da ga pritišće grijeh i tko se osjeća siromašan zaslugama; neka uđe tko se osjeća kao prah koji vjetar raznosi; neka dođe slab i obeshrabren da crpe obnovljenu snagu iz Kristova Srca.
3. Pepeljenje je danas popraćeno tradicionalnim postom i nemrsom. Sigurno nije riječ samo o vanjskim propisima, ispunjavanju obreda, nego o rječitim znakovima potrebne promjene života. Post i nemrs, nadasve, osnažuju kršćanina za borbu protiv zla i za služenje Evanđelju.
Uz post i pokoru od vjernika se zahtijeva odricanje od dopuštenih materijalnih dobara i zadovoljstava, za postizanje veće nutarnje slobode, postajući raspoloživ za pozorno slušanje riječi Božje i velikodušnu pomoć braći u potrebi.
Post i nemrs moraju stoga biti praćeni solidarnošću prema onome koji trpi i prolazi kroz teškoće. Pokora tako postaje dijeljenje s onim koji je omalovažen i potrebit. To je i duh Velikoga jubileja koji sve potiče na konkretno očitovanje ljubavi Kristove prema braći koja su lišena i onoga što je nužno, žrtvama gladi, nasilja i nepravde.
U Korizmenoj poruci napisao sam glede toga: “Kako možemo tražiti milost Jubileja ako smo neosjetljivi prema potrebama siromašnih, ako se ne zauzimamo da se svima zajamče sva potrebna sredstva za dostojan život” (br. 5).
4. “Obratite se i vjerujte Evanđelju” (Mk 1,15). Otvorimo srca tim riječima koje često odzvanjaju u korizmeno doba. Obraćenjski hod i prianjanja Evanđelju, koje danas započinjemo, neka učini da se svi osjećamo djecom jednoga Oca i iznova osnaži čežnju za jedinstvom vjernika i slogom među narodima. Molim Gospodina da bi svaki kršćanin u ovoj jubilejskoj korizmi duboko osjetio obvezu pomiriti se s Bogom, sa sobom i s braćom. To je put za ostvarenje željenoga punog zajedništva svih Kristovih učenika. Neka brzo dođe doba u kojem će, zahvaljujući molitvi i vjernom svjedočenju kršćanâ svijet priznati Isusa kao jedinoga Spasitelja i, vjerujući u Njega, postići mir.
Neka nas Presveta Marija vodi u ovim prvim koracima korizmenoga hoda kako bismo, prošavši kroz sveta vrata obraćenja, svi doživjeli milost preobrazbe u sliku Kristovu.
1