Osijek, (IKA/BTU) – Đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić na blagdan Svijećnice u samostanu franjevaca kapucina u Osijeku održao je predavanje za redovnike i redovnice pod naslovom “Dan posvećenoga života”. Nakon toga biskup Hranić je, uz brojne osječke svećenike, redovnike, redovnice i vjernike u osječkoj crkvi Sv. Petra i Pavla slavio svečanu misu i blagoslovio svijeće. Svjetlo Kristovo u ovome svijetu predstavljaju Bogu posvećene osobe svojim životom i svojom pojavom, svojim redovničkim zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti. Oni u ovaj svijet unose Kristovo spasenje i posvećenje, Kristov smisao i kristovsku viziju života. Bogu posvećene osobe su utjelovljenje i proročki znak kristovske smislenosti života. “Za srce koje se zatvara Bogu, za čovjeka koji sebe samoga stavlja na mjesto Božje i želi od drugih biti priznat kao takav – kao Bog, časna je sestra samom svojom pojavom, svojim odijelom i stilom života, živa opomena, glas poziva na poštovanje Boga u sebi i u drugome, a u danim okolnostima sama prisutnost Bogu posvećene osobe i njezina ljestvica vrednota postaju glas prijekora i protest protiv nasilja nad dostojanstvom ljudske osobe. Jer gospodar je čovjeka samo Bog. Stoga se i događa da svi oni koji prihvaćaju Boga i njegove vrednote, krivim okom gledaju i na Bogu posvećene osobe, da ih žele oblatiti, ismijati i poniziti; uprljati ih i povući sve u blato ne bi li smirili glas svoje savjesti. I što ih savjest više prekorava, to više imaju potrebu sebe opravdavati, tražiti zakonsko priznanje svoga stanja, blatiti druge i ugasiti svako svjetlo u tami te što je savjest nemirnija, tim grublje ustaju protiv onih koji samim svojim postojanjem bude i u njihovu srcu raspiruju glas savjesti koji se ne može ušutkati”, rekao je u propovijedi biskup Hranić. Dodao je kako Bogu posvećena osoba dijeli životnu stvarnost današnjega čovjeka i svoga naroda, te da je pozvana biti uprisutnjenje Isusove krotkosti, blagosti, praštanja i dobrote, ali njezina prvotna briga nije i ne smije biti kako će Crkva naći zajednički jezik s društvom, nego kako će društvo naći zajednički jezik s Kristom. Na kraju je biskup pozvao: “Drage časne sestre, Crkva i vi u njoj i s njom, ne smijete prestati biti izazov i kristovska provokacija društvu, makar to uvijek donosi križ. Ali, križ je povlašteno mjesto potvrđivanja vjernosti Kristu i poklanjanja vlastita povjerenja Kristu. Poštovane i drage časne sestre, treba Vas Crkva, trebamo Vas mi vjernici, da među nama budete poziv na vjernost Kristovoj ljubavi, krsnoj milosti i krsnom poslanju, da budete lučonoše svjetla i smisla, da budete primjer vjernosti i ustrajnosti života u skladu s evanđeoskim vrednotama. Trebamo Vas radosne, Bogu posvećene, oduševljene. Treba nam Vaš život da nam svijetli Kristom”. Na kraju misnoga slavlja započela je devetnica Gospi Lurdskoj, pred čijim se kipom godinama vjernici mole u osječkoj “katedrali”.