Posvećeno domoljublje

“Opjevajmo slavne muževe… ime njihovo živi za sva pokoljenja; mudrost njihovu objavljuju puci, i slavu njihovu naviješta općina” (Sir 44,1a.14b-15).
1. Ove riječi iz Knjige Sirahove ponovno odzvanjaju danas na ovome našem skupu. Slušajući ih, spontano pomišljamo na osobe koje su se u ovom slovenskom narodu istaknule svojim krepostima: pomislili smo, na primjer, na biskupe Friderika Baragu, Janeza Gnidovca i Antona Vovka, na oca Vendelina Vošnjaka i na mladoga Lojza Grozdea.
Pomislili smo osobito na onoga kojega danas Crkva proglašava blaženim: na mariborskoga biskupa Antona Martina Slomšeka, prvoga sina ovoga slovenskog naroda uzdignuta na čast oltara. Tri godine nakon svoga prvog pohoda vraćam se među vas da vam ukažem na uzor one svetosti na koji sam vam tada ukazao kao jedinu snagu koja pobjeđuje svijet. Osobito sam radostan što sam se mogao opet s vama sresti i predsjedati ovoj svečanoj svetoj misi.
Pozdravljam mons. Franca Krambergera, pastira ove Crkve i zahvaljujem mu na riječima koje mi je uputio. Pozdravljam također gospodu kardinale, slovenske i druge biskupe, koji koncelebriraju u ovoj svečanoj euharistiji. Moj se pozdrav proteže na svećenike, redovnike i redovnice i na sve vas, predragi vjernici ove proslavljene Crkve i susjednih Crkava, koji ste došli ovamo iskazati čast novome blaženiku.
Poseban pozdrav upućujem Predsjedniku Republike, drugim državnim dužnosnicima i građanskim vlastima koji su nas počastili svojom nazočnošću, da bi ovo slavlje učinili još svečanijim.
2. Današnje evanđelje koje govori o trsu i lozi, podsjeća nas da samo ujedinjeni s Kristom možemo donositi ploda. Isus nam tako pokazuje tajnu svetosti mons. Antona Martina Slomšeka, kojeg danas imam radost proglasiti blaženim. On je bio loza koja je donijela obilne plodove kršćanske svetosti, jedinstvenoga kulturnog bogatstva i visokog domoljublja. Zbog toga on danas stoji pred nama kao sjajan primjer konkretnog ostvarenja Evanđelja.
U novom blaženiku osobito blistaju vrijednosti kršćanske svetosti. Po Kristovu primjeru i on je bio dobri Samaritanac slovenskoga naroda. Pozoran na zahtjeve odgoja svećenika i vjernika, s apostolskim žarom koji je i danas primjer nama, nije se umorio evangelizirati potičući pučke misije, osnivajući brojne bratovštine, održavajući duhovne vježbe i šireći narodne pjesme i vjerski tisak. On bijaše, u najizvornijem smislu riječi, katolički pastir kojemu su crkveni poglavari povjerili važne pastoralne zadatke također u drugim predjelima ondašnje države.
Vjeran i poslušan Crkvi, Slomšek se iskazao duboko otvorenim ekumenizmu i bio jedan od prvih koji se u srednjoj Europi zauzimao za jedinstvo kršćana. Neka bi njegova čežnja za jedinstvom potakla ekumensku zauzetost, kako bi kršćani ove Europe, koja mu bijaše draga, uspjeli prijeći prag trećega tisućljeća “ako ne potpuno ujedinjeni, barem puno bliže nadilaženju podjela drugoga tisućljeća” (Tertio millenio adveniente, 34).
3. Novi je blaženik bio vrlo pozoran na uljudbu. Živeći polovicom proteklog stoljeća, bio je savršeno svjestan važnosti koju za budućnost naroda ima intelektualni odgoj stanovnika, osobito mladih. Stoga je on sjedinio pastoralno djelovanje sa zauzetošću za promicanje kulture koja je bogatstvo naroda i baština sviju. Uljudba je humus iz kojega narod može crpsti nužne sastojke za vlastiti rast i vlastiti razvoj.
Uvjeren u to, Slomšek se zauzimao za otvaranje različitih škola za mladež, i omogućio tiskanje korisnih knjiga za humanistički i duhovni odgoj. Upozoravao je da ako se mladi izopače, krivnju treba često tražiti u pomanjkanju odgovarajućeg odgoja. Obitelj, škola i Crkva – učio je – moraju sjediniti svoje snage u ozbiljnom odgojnom programu, svaka sačuvavši svoj prostor samostalnosti, ali sve vodeći računa o zajedničkim vrijednostima.
Samo sa solidnom izobrazbom pripravljaju se žene i muškarci sposobni izgrađivati svijet otvoren trajnim vrijednostima istine i ljubavi.
4. Novi blaženik bijaše prožet dubokim osjećajima ljubavi za domovinu. Skrbio je za slovenski jezik, poticao prikladne društvene reforme, promicao kulturno uzdizanje naroda, zalažući se na svaki način da bi njegov narod zauzeo dostojno mjesto u zboru drugih europskih naroda. Činio je to ne popuštajući nikada osjećajima kratkovidnog nacionalizma ili sebičnog suprotstavljanja u sučeljavanju s težnjama susjednih naroda.
Novi se blaženik stavlja pred vas kao uzor pravoga domoljublja. Njegovi su poticaji snažno odredili budućnost vašega naroda i dali važan doprinos ostvarenju vaše nezavisnosti. Upravljajući pogled na ljubljena balkanska područja, nažalost ovih godina označena borbama i nasiljima, pretjeranim nacionalizmima, okrutnim etničkim čišćenjima i ratovima među narodima i uljudbama, htio bih svima ukazati na svjedočanstvo novoga blaženika. On pokazuje kako se može biti iskreni rodoljub i s istom iskrenošću živjeti i surađivati s osobama druge narodnosti, drugih uljudbi i drugih religija. Neka bi njegov primjer i osobito njegov zagovor, postigao solidarnost i pravi mir za sve narode toga velikog europskog područja.
5. Predraga braćo i sestre drage Slovenije! Hodajte tragom ovoga vašeg cjelovitog i velikodušnog sunarodnjaka, koji je čeznuo upoznati volju Božju i vršiti je po svaku cijenu. Njegova nutarnja čvrstoća i njegov evanđeoski optimizam bili su ukorijenjeni u čvrstoj vjeri u Kristovu pobjedu nad grijehom i zlom.
Nasljedujte ga osobito vi, draga slovenska mladeži, i poput njega ne ustručavajte se posvetiti svoje mladenačke snage u službi kraljevstva Božjega i svoje braće. Vama, svećenici, neka on bude primjer revne djelatnosti i duha požrtvovnosti. Vama, odgovorni laici, osobito vama koji djelujete u javnim ustanovama, neka bude primjer poštenja, nepristranog služenja, hrabrog traženja pravde i zajedničkog dobra.
Budite graditelji mira također unutar Europe! Proces ujedinjenja, za koji se Kontinent zauzima, ne može se temeljiti samo na gospodarskim interesima, nego mora crpsti nadahnuće iz onih kršćanskih vrijednosti u koje su ukopani njezini najdrevniji i najizvorniji korijeni. Samo Europa koja brine za čovjeka i potpuno poštuje njegova prava, cilj je prema kojemu treba usmjeriti snage! Neka stara Europa prenese novim naraštajima baklju ljudske i kršćanske civilizacije koja je osvjetljivala pradjedovske korake kroz tisućljeće koje se upravo zaključuje.
6. U toj perspektivi pozivam sve moliti za buduće zasjedanje Biskupske sinode, koja će se za nekoliko dana okupiti da bi razmišljala o Kristu koji živi u Crkvi, izvoru nade za Europu. To je važna prigoda za produbljivanje posebnog poslanja europskih naroda u sklopu svjetskih odnosa. Europa, učiteljica civilizacije, koja zna vrednovati bogatstva koja dolaze sa Zapada i s Istoka.
Drago mi je ovdje ponoviti proročke riječi koje je Slomšek izgovorio za vrijeme pučkih misija: “Kažu: #!Svijet je ostario, ljudski rod je zastranio, Europi se bliži kraj#!. E pa dobro: da, ako prepustimo čovječanstvo njegovu naravnom hodu, njegovu kobnom usmjerenju. Ne, ako će se snaga koja dolazi odozgo, koja je sačuvana u vjeri u Isusa, u njegovoj Crkvi, iznova razliti na u sve slojeve ljudskoga roda i iznova im darovati život.”
Prihvatimo od blaženoga Slomšeka tu važnu pouku. Neka nam on, hrabri Kristov sluga, pomogne biti lozama vječnog života, koje će posvuda širiti Evanđelje nade i ljubavi.