Pula, (IKA) – U Puli je na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, posvećena nova župna crkva Sv. Ivana Krstitelja. Misno slavlje posvete, uz koncelebraciju tridesetak svećenika, predvodio je porečki i pulski ordinarij Dražen Kutleša. Uz relikvije sv. Ivana Krstitelja iz stare crkvice, u oltar su ugrađene i relikvije bl. Miroslava Bulešića. Koncelebranti su u svečanoj procesiji prošli trijemom crkve gdje su biskupu, pred zatvorenim i svečano urešenim vratima crkve, uz prigodni govor, ključeve crkve predali župljani, bračni par Dolores i Vedran Vojnić. Biskup je u prvom dijelu homilije govorio o liku i djelu sv. Ivana Krstitelja, čiju zaštitu na njegov blagdan dolazimo tražiti. O razlozima zašto se sv. Ivana štuje kroz dva tisućljeća je što je on činio sve sasvim suprotno od onoga što mi danas činimo i želimo. On je prezirao materijalno, živio je, po današnjim kriterijima vrlo čudno, u pustinji, posve isposnički, no on je svojim životom pokazao što je bitno u čovjekovu životu. Htio je ljudima pokazati da je materijalno, za što se mi borimo, prolazno i da to čovjek kada umre ne može ponijeti s ovoga svijeta. Tražio je i žudio za neprolaznim, za vječnim vrednotama. Sv. Ivan je ljudima govorio ono što im treba reći, a ne ono što oni žele čuti, za razliku od nas danas koji se na sve načine, i po cijenu istine, ne želimo nikome proturječiti. Sv. Ivan je zato i stradao. Svi smo mi dakle pozvani jednostavno govoriti Istinu i biti vjerodostojni, istaknuo je biskup. Sv. Ivan bio je nadasve ponizan, posve svjestan i vjeran svojoj ulozi: došao je navijestiti Isusa Krista i potom se povukao. I mi smo danas pozvani na poniznost, iako se ta vrlina danas smatra slabošću. Sv. Ivan nas poziva na jednostavnost, i na prepoznavanje onih jednostavnih, istinskih vrednota potrebnih za spasenje.
I ova posveta crkve jest jedan znak – povezanosti s Bogom; svaki je čovjek po svojoj naravi okrenut prema Bogu, djeca od kada progovore, postavljaju pitanja, i na neki način tragaju za smislom. Tako i Crkva, od samih početaka želi posvetiti posebna mjesta gdje se ljudi mole i gdje na poseban način žele iskazati svoju vjernost Bogu. Kada gledamo crkve diljem svijeta, vidimo da su one izraz ljudi koji su ih pravili i izraz onoga vremena u kojemu su živjeli: željeli su ono najljepše i najbolje posvetiti Bogu, upravo iz njihove ljubavi prema Bogu te crkve postaju i kulturna baština svakoga naroda. Danas ova župna zajednica, sa svojim župnikom i ponosno posvećuje ovu crkvu, uzdižući svoje molitve i zahvalu za ovaj hram koji je izgrađen trudom svih onih koji su u tome sudjelovali. Nije toliko bitna njegova znamenitost, već je daleko važnije to zajedništvo župe koje se slijeva u ovu župnu crkvu, da svi kao jedno upućujemo molitve Bogu. Ova crkva poziv vjernicima na molitvu, na postizanje svetosti, i da tu svetost postižemo u zajedništvu, i da jedni druge izgrađujemo. Da bi čovjek mogao posvjedočiti postoje dva načina: riječima i djelom. Vaša vjera donijela je ploda, a to je ovaj hram koji posvećujemo Bogu. Polažući u ovaj oltar moći bl. Miroslava Bulešića, koji je svoj život položio za svoje ideale, želimo se podsjetiti da je i naš život prolazan i da se u ovom hramu Božjemu želimo moliti za svoju vjeru i vjeru svojih bližnjih, da svi skupa možemo napredovati u mudrosti i znanju. Današnji će dan biti upisan u povijest ove župe, postat će to svetkovina za ovu župu kada će se slaviti obljetnica posvete crkve, zaključio je biskup te pozvao sve da mole za svoje žive i pokojne te na nakanu prosperiteta te župne zajednice.
Prije euharistijske izmoljene su litanije Svih svetih i posvetna molitva, te je održan sam obred posvete oltara i crkve: pomazanje oltara i zidova crkve, paljenje tamjana na oltaru, pokrivanje oltara bijelim platnom te donošenje upaljenih svijeća na oltar. Sve je to prigodnim pojašnjenima i tumačenjima popratio preč. Josip Kolega, duhovnik pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater”. Biskup je nakon pomazanja oltara pomazao i posvetni križ na zidu lijevo od oltara, a ostala dva pomazao je pulski dekan preč. Milan Mužina. Nakon donošenja upaljenih svijeća na novoposvećeni oltar, svijeće pored zidova crkve upalio je župnik o. Đuro Hontić.
Nakon popričesne molitve relikvije su do oltara donijeli Marko Drmić i Đino Peruško, koji su ujedno bili i kumovi crkve, te su kasnije potpisali Povelju o posveti. Relikvije su u oltar postavili stric i nećak, Božo i Vjeko Divković, čije su građevinske tvrtke izvele građevinske radove na crkvi. Relikvije sv. Ivana Krstitelja iz stare crkve postavljene su sa stražnje strane, a bl. Bulešića s prednje strane oltara. Potom je pročitana Povelja posvete crkve, a tijekom potpisivanja pročitan je povijesni pregled župe i crkve.
Uime Grada Pule misi je nazočila dogradonačelnica Elena Puh Belci, a uime Istarske županije zamjenik župana Fabrizio Radin. Prije samog kraja prigodnim zahvalama svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos u izgradnji crkve i realizaciji proslave zahvalio je župnik Hontić. Po završetku mise vjernici su pristupili čašćenju relikvija bl. Bulešića, koje je za tu prigodu, u prikladnom relikvijaru dostavila Vicepostulatora za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića. Misno slavlje glazbeno je animirao župni zbor uz orguljsku pratnju župljanke mr. art. Elde Krajcar Percan te kantori pulskog sjemeništa.
Posveti crkve prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je vodio fra Nikola Šantek. Svake večeri trodnevnice misu je animirala neka od zajednica aktivnih u župi, a nakon krunice i misnog slavlja, prikazan jedan prigodni dokumentarni film koji je temom ili redateljem povezan s tom župom.