Ježević, (IKA) – “Ovo je povijesni događaj za župu Vrlika i za Ježević da smo ljubavlju izgradili crkvu koju je mržnja porušila. Jača je bila ljubav prema Bogu i prema hrvatskom rodu, od rušilačke mržnje koja je zatirala sve što je hrvatsko i katoličko”, istaknuo je župnik župe Vrlika fra Marko Duran, pozdravljajući splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, u prigodi posvete nove crkve Sv. Spasa u Ježeviću, jednom od deset sela koje pripada župi.
Crkva Sv. Spasa u Ježeviću podignuta je, zalaganjem župnika fra Metoda Tadinca na spomen starohrvatske crkve Sv. Spasa na izvoru Cetine, prema nacrtu ing. Ante Barača, od 1967. do 1969., kada je i posvećena. Iza glavnog oltara akademski kipar Ante Župić izveo je u mozaiku i željezu lik Krista – Spasa u prošlosti hrvatskog naroda, nadahnut hrvatskim povijesnim spomenicima od crkve Sv. Spasa u Cetini do Sv. Križa u Ninu. Za crkvu je akademski slikar Bruno Bulić naslikao i sliku sv. Spasa – Kristova uzašašća.
“U Domovinskom ratu, u jesen 1991. godine četnici su je minirali takvom bestijalnom mržnjom da su stavili gotovo sto puta više eksploziva nego što je to bilo potrebno da je unište”, posvjedočio je gradonačelnik Niko Rebić, predajući ključ crkve nadbiskupu. Tako je bila potpuno, ne samo sravnjena sa zemljom, nego su njeni komadi od eksplozije bili razbacana uokolo s brijega na kojem je do tada dominirala. Ta je crkva bila jedina crkva u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji srušena do temelja, dok je više crkava bilo oštećeno. Nakon vojno-redarstvene operacije “Oluja” mjesto je oslobođeno, te se nakon povratka vjernika na svoja ognjišta pristupilo planiranju i podizanju nove crkve na temeljima stare, pod vodstvom župnika fra Ante Madunića. Sagrađena je zahvaljujući financijskoj pomoći Ministarstva Republike Hrvatske za obnovu i razvitak, uz potporu donatora iz župe i grada Vrlike, po projektu ing. Ive Madunića. Tako ponovno, kao u doba župana Gastike koji dade sagraditi u IX. stoljeću crkvu Sv. Spasa na Vrelu Cetine, u Gastikinoj dolini ponosno stoji nova crkva Sv. Spasa, znak ponosa, neslomive snage i nepokolebljive vjernosti hrvatskog čovjeka ovih krajeva.
Nadbiskup je pozdravio sve župljane te najudaljenije župe na sjeverozapadu Splitsko-makarske nadbiskupije. Dijeleći s vjernicima radost zbog podizanja nove crkve na mjestu porušene, nadbiskup je posebno istaknuo da “zlo ima svoje vrijeme, ali ne i trajnost. Ljubav je jača od mržnje, te zato morate biti ponosni što ste odlučili popraviti što je uništeno i stvoriti uvjete života da se vratite na svoje korijene”. Također je pohvalio nastojanja RH da potpomaže gradnju crkava, tj. objekata koji ne ostavljaju čovjeka na horizontali, poput autoputova, nego, dok ga vode naprijed, ujedno ga uzdiži u gore prema vertikali.
U propovijedi je nadbiskup Barišić podsjetio na uspomene na staru crkvu i na važnost crkve kao mjesta gdje vjernici primaju sakramente. Zato je svakoga boljela vijest kad je čuo da je crkva bila minirana, jer ona je bila i Božji dom i dom svakog vjernika. Ali, usprkos nanesenom zlu, nadbiskup je pozvao vjernike da upravo danas pročiste svijest i savjest da bi mogli oprostiti onima koji zlo čine, napose ako su se obratili i shvatili da su samo ljudi grešnici koje zlo nije moglo ni obogatiti ni izgraditi. Svaka crkva mora biti izvor ljudskosti i izvor kršćanske snage i ljubavi, pa tako i ova što nosi ime svetoga Spasa, Boga koji je došao spasiti svakoga čovjeka. Darom Božje milosti svaki čovjek postaje hram Božji jer se u svakom čovjeku Bog želi nastaniti. Stoga svaki vjernik treba vršiti volju Oca nebeskoga svojim životom, budući da se samo tako Bog može nastaniti i ostati u njemu. Zdanje života može se samo tako utemeljiti na solidnim temeljima. Posveta crkve iziskuje vlastitu svetost, a svojom prisutnošću i svetošću života svaki vjernik ujedno posvećuje prostor crkvenog zdanja.
Nakon posvete oltara i crkve dojmljiv je bio prinos darova, koje su prinijeli vjernici u narodnim nošnjama vrličkoga kraja. Posebno je bio znakovit križ od kamenja razorene crkve Sv. Spasa, sastavljen nakon “Oluje” u rujnu 1995. godine, dar Bože Burila. Po završetku euharistijskog slavlja jedan član župne zajednice izmolio je posvetnu molitvu Gospi. Potom se župnik zahvalio Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, Ministarstvu obnove i razvitka, gradskom poglavarstvu Vrlike koje je i nazočilo tom događaju, Perici Vučemilović iz “Bedema ljubavi” koja je darovala oltar i ambon, Miri Žeravici koja je darovala orgulje, redovnicama iz župe koje su se pobrinule za oltarnjake i dio misnoga ruha, pjevačima i svima koji su pridonijeli izgradnji crkve, te ljepoti i uzvišenosti misnog slavlja.