Omiš, (IKA) – “Danas smo sudionici i dionici ovoga radosnog slavlja i povijesnoga događaja posvete crkve poslije 10 godina velike žrtve, rada i odricanja praćena iskrenom molitvom. Svjesni smo da zidovi ne slave Gospodina nego naša srca sabrana ovdje u Njegovo ime”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje u subotu 26. lipnja tijekom kojeg je posvetio novoizgrađenu crkvu Sv. Petra apostola s pastoralnim centrom na Priku u Omišu. Uz generalnoga vikara mons. Ivana Ćubelića i župnika don Ivana Delića u slavlju je sudjelovalo oko 50 svećenika, predstavnici županijske i gradske vlasti na čelu s dožupanom Lukom Brčićem i omiškim gradonačelnikom Ivanom Škaričićem, zapovjednik HRM Ante Urlić i časnici Hrvatske vojske i policije te više od 600 vjernika. Misno je slavlje animirao don Ante Mateljan, a pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor pod ravnanjem Irene Perišić. Na početku mise župljani Robert i Marijana Martić u ime župe pozdravili su nadbiskupa te mu, kao župniku svih župa, u znak odanosti predali ključ crkve i cvijeće.
Pozdravivši nazočne te čestitavši župniku i župljanima veliki dan, nadbiskup je istaknuo da nas rijetko koji događaj okuplja kao izgradnja i dan posvete župne crkve. U tom je svjetlu protumačio smisao samoga čina posvete naglasivši da se time crkva zauvijek predaje Gospodinu uz molitvu za njegov blagoslov te je progovorio o važnosti zajedništva ali i o izvoru s kojega se ono treba napajati. Zajedništvo nas je održalo kroz našu burnu hrvatsku povijest sve do naših dana. Sveta mjesta i sakralni objekti razasuti po Lijepoj našoj svjedoče o našoj stoljetnoj povezanosti s Bogom i njegovom Crkvom, kao i nas međusobno. Ovdje na ušću rijeke Cetine o tome nam svjedoči starokršćanska crkvica Sv. Petra, kao i nekadašnje glagoljaško sjemenište, a na izvoru iste rijeke crkva Sv. Spasa. Od danas će to isto svjedočiti i ova nova crkva Svetoga Petra. Dalmatinska mjesta redovito imaju fontanu, česmu – izvor vode, no pravi izvor vode u pustinji našega života je Isus Krist. On daje vode koja pročišćava i ozdravlja odnose, daje životnu snagu i radost, naglasio je nadbiskup. U vezi s tim je kazao da je ta novoizgrađena crkva mjesto gdje će Isus trajno prebivati. Zato je potrebno piti s njegova vrela i hraniti se ovdje u njegovom i našem hramu za stolom Njegove riječi i stolom kruha i vina, hraniti se sakramentima, osobito euharistijom. Crkva tako postaje povlašteno mjesto susreta s Gospodinom, a nedjeljna misa posvećeni prostor i vrijeme, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup te dodao: Nismo gradili crkvu da bismo se sklonili u nju, nego da bismo se s Njim susreli i s Njim išli u svijet kao odgovorna, solidarna i pravedna zajednica vjernika. Mons. Barišić na kraju misnoga slavlja upozorio je vjernike da ne grade svoje domove i budućnost na krivoj stijeni loših investicija prošlosti (kao što su bile različite diktature) ili današnjice (kao što je relativizam) nego da u zajedništvu s Petrom naših dana (s Papom) grade na čvrstoj stijeni Isusu Kristu, pravom Putu, Istini i Životu. “Neka se ova posveta crkve očituje nutarnjom posvetom svakoga od nas te urodi i plodom novih duhovnih zvanja”, poručio je nadbiskup. Izmolivši posvetnu molitvu, nadbiskup je svetim uljem pomazao oltar i zidove crkve, obavio obred kađenja oltara i crkve te predao župniku upaljenu svijeću, a generalni vikar pročitao je povelju o posveti crkve te je time završen obred posvete.
Na kraju misnoga slavlja župnik don Ivan Delić uputio je riječ zahvale nadbiskupu na pastirskoj brizi i potpori, Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, omiškoj HVIDRI, gradu Omišu, “Studencu”, župljanima i ostalim donatorima.
Crkvu Sv. Petra na Priku u Omišu na predjelu koji se naziva “Sinaj” projektirao je arhitekt iz Splita Dinko Brkljačić. Izvođač građevinskih radova je “Konstruktor” sa svojim podizvođačima. Crkva s pastoralnim centrom ima oko 1100 četvornih metara, a sama crkva obuhvaća oko 450 četvornih metara. Ambon, oltar, krstionicu projektirao je fra Branko Periša, a radila ih je kameno-klesarska radnja Branimira Marovića iz Mravinaca. Župa, koja ima oko 3500 vjernika, za proslavu ovoga velikog dana pripremala se trodnevnicom koju je na temu “Svetost i zajedništvo” predvodio dr. don Alojzije Čondić. “Dragi župljani, zajedno smo čekali cijelo desetljeće da se s kolodvora, iz naše drage “limenke”, kako smo je od milja zvali, tog na izvan neuglednog ali svetog mjesta molitve i slavljenja sakramenata, iz tog privremenog smještaja, preselimo u novu crkvu. Hvala vam na materijalnim prilozima (kažu da obično pomažu oni koji hoće a ne oni koji imaju), hvala na trudu, žrtvi i molitvama kojima ste pomagali izgradnju ove crkve”, kazao je župnik Delić dodavši da “kao vjernici znamo, ali lijepo se je još jednom podsjetiti, da veličina dara, u Božjim očima, ne ovisi ni o novčanoj vrijednosti nego o spremnosti srca i čistoći nakane. Stoga, gradnjom crkve nitko ne biva siromašniji nego bogatiji”.