Budi dio naše mreže
Izbornik

Posveta novoizgrađene crkve u Čakovcima

Čakovci

Euharistijsko slavlje i posvetu crkve i novog mramornog oltara predvodio biskup Hranić - 40. obljetnica ponovne uspostave župe Čakovci

Čakovci, (IKA/BTU) – Župa Sv. Joakima i Ane u Čakovcima u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji proslavila je u nedjelju 7. listopada posvetu novoizgrađene župne crkve. Svečano euharistijsko slavlje i posvetu crkve i novog mramornog oltara predvodio je pomoćni biskup đakovački i srijemski dr. Đuro Hranić. Koncelebrirali su mons. Antun Jarm, Gergely Beer, mons. Gejza Varga, Zoran Ćosić, Fabijan Svalina i trajni đakon Ivan Tutiš. Sudjelovali su brojni domaći vjernici te vjernici iz Tompojevaca, Bokšića, Mikluševaca, Berka, Zagreba, Rijeke i Subotice, a nazočni su bili i dožupan vukovarsko-srijemski Petar Kulić i načelnik općine Tompojevci Zdravko Galović. U pozdravu je upravitelj župe Zoran Ćosić istaknuo kako novoizrađena čakovačka crkva u Domovinskom ratu bila uništena, zapaljena i ponovno izgrađena, dodavši kako se spominju i 40. obljetnice od ponovne uspostave župe Čakovci (1967-2007). O povijesti župe i crkve govorio je Josip Jokić.
S obzirom da u Čakovcima žive i katolici Hrvati i katolici Mađari, u bogoslužju riječi na hrvatskom i mađarskom jeziku sudjelovale su Ana Marija Zulić i Lea Kovacs. Evanđelje je na hrvatskom pročitao trajni đakon Tutiš, a na mađarskom vlč. Beer.
U propovijedi je biskup Hranić rekao da je kao čovjek, vjernik i biskup ponesen vjerom Čakovčana koji se poslije Domovinskoga rata vrativši u svoje porušeno selo u kojemu je crkva iz 1828. godine bila spaljena i razrušena nisu predali malodušju i nevjeri. “Vas tako malo, a tako lijepa crkva koja će, zato što je vjerna kopija stare, čuvati povijesni kontinuitet vaše katoličke prisutnosti i ovoga sela. Bio sam ovdje u kanonskoj vizitaciji 2004. godine. Vidio sam kako teško živite, a župnik Ćosić mi je rekao da ste vi u Čakovcima u kojima je tada bilo 300 katolika u 90 kuća, u velikom postotku staračko i poljoprivredno stanovništvo, kroz proteklu godinu, sasvim dobrovoljno, bez njegova ikakvog posebnog animiranja i pozivanja, skupili 50.000 kn. U prosjeku je to bilo 555 kn po kući. Toliku ljubav prema Crkvi i želju za župnom crkvom ja nisam bio susreo nigdje ranije”, rekao je biskup Hranić. Čakovčanima je rekao kako je slavlje posvete crkve plod njihove vjere u Boga i pokazatelj snage žive vjere koja ih je pokretala i pokreće. “I samo malo vjere i pouzdanja u Boga omogućuje čovjeku da bude sposoban za velike pothvate, da ostvari i jako velike stvari. Čovjek vjernik je zato vizionar. On zna da se življenjem od danas do sutra, bez vizija i ideala ne stiže daleko te da pesimizmom i defetizmom samo sebi uništava budućnost. On vjeruje da se isplati biti čestit, iskren, pošten, dobar, nesebičan, marljiv, dosljedan, makar se u životu zbog toga izvlačio deblji kraj”, rekao je biskup Hranić. Zapitao se također “možemo li graditi zdravo društvo ako ne vjerujemo u ljudske vrednote i načela? Može li se u školi davati sve od sebe ako mislimo da učenje, stručnost, znanje i kompetentnost nemaju smisla jer se ionako ne može dobiti željeni posao i da su od svega toga za dobivanje radnog mjesta korisnije veze, poznanstvo i novac? Možemo li se truditi i hoćemo li postizati dobre rezultate ako mislimo da od zauzimanja i poštenog rada ionako vrijedi biti nečiji sin ili kći, da više vrijede zaštita i zaleđe neke političke stranke, negoli stručnost, etičnost, radinost i sposobnost?” Biskup je rekao da čovjek kad izgubi vjeru u ideale, kad posumnja u etičnost i moralnost “kapital za života ne stječe razvijajući svoje sposobnosti i pošteno radeći, nego učeći se nečasnim poslovima. Umjesto da se bavi studijem, umjesto da pošteno radi, usmjerava se prema švercu, varanju države, utaji poreza, sitnijem ili krupnijem privrednom kriminalu, postaje sklon korupciji”. Biskup Hranić na kraju je poručio: “Važno je predanje te povjerenje u Boga. Ljudi mogu zakazati, ali Bog ne. On je jamac koji mi kaže da se oko mene mogu rušiti svjetovi, da se svi mogu ponašati i misliti drugačije, ali da neke vrednote, istina, pravičnost, dobrota i ljubav moraju imati i da će imati zadnju riječ.”

Nakon pročitane povelje, koju su potom potpisali biskup Hranić, upravitelj župe Ćosić i načelnik općine Tompojevci Galović, istu je zajedno s moćima sv. Leopolda Bogdana Mandića, biskup pohranio u oltar. Potom je biskup Hranić pomazao zidove crkve i posvetio oltar.

Na kraju euharistijskoga slavlja otpjevan je Tebe Boga hvalimo. Vlč. Ćosić uputio je zahvalu domaćim župljanima i darovateljima, a u znak zahvalnosti na svečanom danu biskupu je uručio veliki dukat. Nakon euharistijskoga slavlja otpjeva je hrvatska himna. Voditelj obreda bio je mons. Luka Strgar, kanonik-kancelar. Liturgijsko pjevanje na hrvatskom i mađarskom jeziku animirao je domaći župni zbor kojemu su se priključili gosti pjevači. Euharistijskom slavlju s posvetom crkve i oltara prethodio je dolazak biskupa, upravitelja župe, dožupana i načelnika konjskim zapregama Vlatka Vidića iz Lovasa i Davida Sabadoša iz Mikluševaca te svečanim ophodom od Doma kulture do crkve Sv. Joakima i Ane.
Župa Čakovci spominje se prvi put 1333. i 1335. godine, kada je Papin izaslanik, skupljajući desetinu u tim krajevima, došao i u Čakovce. U mjestu je od 1826. do 1828. izgrađena župna crkva Sv. Joakima i Ane. Župa je ponovno pravno uspostavljena godine 1967. U Čakovcima danas žive katolici Hrvati i katolici Mađari (oko 300 osoba i oko 90 Srba pravoslavne vjere).
Na sam dan Uskrsa godine 1993. u Domovinskom ratu, Srbi, mještani Čakovaca, zapalili su katoličku crkvu. Gorjela je cijeli dan. Vatra je građevinu i njezinu opremu pretvorila u pepeo. Stršili su samo zidovi. Kad su se po završetku Domovinskog rata prognani katolici, Hrvati i Mađari, vratili na svoje uništene posjede, najprije su pohrlili u crkvu i očistili je od smeća, trnja i korova. Prema procjeni ing. Josipa Videkovića i Mandice Sanković iz Vinkovaca te ocjeni članova Biskupijske komisije za gradnje i obnove iz Đakova, mons. Antuna Jarma i mons. Andrije Šuljaka, crkva nije bila za obnovu. Zaključeno je da se na istom mjestu podigne nova, istih dimenzija. Ostatke stare crkve besplatno je uklonio Komunalac d.o.o. Vukovar uz sudjelovanje mještana koji su odvozili građevinski otpad svojim traktorima.
Odmah se pristupilo izradi projektne dokumentacije i traženju potrebitih dozvola. Projektant nove crkve je Hevisto d.o.o. Vinkovci, ing. građ. Tomislav Marmelić, a zvonika SBiro d.o.o. Slavonski Brod, ing. građ. Dušan Bošnjak. Temeljni kamen nove crkve blagoslovio je 12. lipnja 2004. đakovački i srijemski biskup dr. Marin Srakić. Radovi su povjereni tvrtki Zitex iz Donjeg Miholjca. Crkva je iste godine stavljena pod krov.
U 2005. nastavljeni su vanjski i unutarnji radovi na crkvi, podignut je zvonik i lukovica je zvonika obložena bakrenim limom, a završna jabuka i križ su pozlaćeni. Pozlatu je donirao Čakovčanin Mijo Horvatović. Instalacije u novoj crkvi izvela je tvrtka Omega Vinkovci, vl. Ive Pavlovića, aluminijske prozore izradila je građevinska bravarija Banović Višnjevac vl. Dražena Banovića, kamenopolagačke radove postavljanja granitnih ploča na pod nove crkve izveo je Stanislav Španić iz Vinkovaca, hrastova ulazna vrata i nove hrastove klupe izradio je stolar iz Vinkovaca Mato Previšić, nutarnja hrastova vrata u crkvi i sakristiji kao i mobilijar u sakristiji izradio je stolar Antun Jovanovac iz Bošnjaka, vanjsko i nutarnje bojanje izveo je Lorco Vinkovci vl. Igora Jelića, elektrifikaciju zvona te izradu hrastove konstrukcije za tri stara čakovačka zvona kao i postavljanje novih satova s pripadajućim brojčanicima izvela je tvrtka ARM Bubnjarci vl. Zvonimira Lukinića, instalaciju plinskog grijanja uz postavljanje plinskih peći izvela je Klisura d.o.o. Novi Jankovci vl. Ive Radića, novi luster s pripadajućim rasvjetnim tijelima kupljen je u Alles d.o.o. Požega, a iste je gratis postavila Omega Vinkovci, stari drveni oltar dar Služavki Malog Isusa iz Vinkovaca, koji je restaurirao i obnovio restaurator iz Ludberga Davor Bešvir, metalnu ogradu ispred crkve izradio je Božo Bašić iz Tompojevaca, zidanje ograde povjereno je tvrtki Zitex d.o.o. Donji Miholjac, zidanje bočnih strana izveo je Željko Vulić iz Tompojevaca, a metalni dio ograde Božo Bašić iz Tompojevaca, uređenje dvorišta uz odvoz i dovoz potrebne zemlje izveo je AMD Kampić iz Topmpojevaca vl. Dalibora Kampića, novi mramorni oltar, ambon, mramorne škropionice te stolić za darove kao i postolje za kip Sv. Antuna izradila je tvrtka Karat d.o.o. Đakovo od mramora carare, postavljeni su kipovi i slike. Posebno vrijedan ukras crkve je nova oltarna slika autora mladog akademskog slikara iz Đakova Hrvoja Duvnjaka. Umjetnik na novi način prikazuje Svetu obitelj starozavjetnih pravednika, svetih Joakima i Ane. Crkva ima površinu 160,86 m2.
Donatori koji su pripomogli izgradnju nove crkve u Čakovcima su: Đakovačka i Srijemska biskupija (Biskupijska ustanova za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika), Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Kirche in Not iz Königsteina (Njemačka), Vukovarsko-srijemska županija, općina Tompojevci, vlč. Petar Ćorluka, ekonom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, pojedinci donatori iz Australije, SAD-a, Francuske i Njemačke te sami vjernici župe Čakovci: Mijo Horvatović, Franjo Finta, Estera Suhomeli, Julijana i Tibor Ello, Marija Božiček, Josip Vukelić, Josip Jokić, Bernadica Sitaš, Mario Babić i Ljubica Đerfi. Ukupno je utrošeno 1.420.34 kn, od čega su Čakovčani prikupili 142.101 kn.