Vukovar, (IKA) – Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, kao posvetitelj, umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, dvojica biskupa te crkvene pokrajine: požeški biskup Antun Škvorčević i srijemski biskup Đuro Gašparović, te biskup iz prijateljskog grada Dubrovnika Mate Uzinić i varaždinski biskup Josip Mrzljak, rodom Vukovarac, kao suposvetitelji, obavili su 27. listopada posvetu u ratu teško oštećene crkve Sv. apostola Filipa i Jakova u Vukovaru. Uz posvetitelja i suposvetitelje suslavila su još 32 svećenika, dva đakona i dvadesetak bogoslova.
Vukovarska franjevačka crkva Sv. Filipa i Jakova i samostan teško su stradali u srbijanskoj agresiji, no unatoč svim nedaćama koje su preživjeli, vukovarski su franjevci bili među prvim povratnicima u svoj grad, u ratom uništenu, a danas obnovljenu crkvu i samostan Sv. Filipa i Jakova. Rekao je to u svom pozdravnom govoru pred zatvorenim vratima crkve član župskoga pastoralnog vijeća dr. Dražen Živić, pozdravljajući nadbiskupa Hranića. Živić je pozdravio i kapucine iz Padove, hercegovačke franjevce na službi u Švicarskoj, vukovarske franjevce koji su bili u pastoralnoj službi u toj župi, predstavnike državnih i mjesnih vlasti, hrvatske branitelje, policiju i predstavnike Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, veliki broj dobročinitelja iz zemlje i inozemstva, tvrtke iz obnove i majstore, te mnoštvo naroda Božjega pristiglog sa svih strana Lijepe Naše.
Poslijeratna obnova crkve i samostana, nastavio je Živić, počela je 11. siječnja 1999. godine da bi nakon punih četrnaest godina mukotrpnog rada s današnjim danom posvete, uspješno privedena kraju. Ovo je veliki graditeljski pothvat, ali i duhovni, jer se potvrđuje Božja prisutnost među ljudima i na taj način osnažuje povratak hrvatskog čovjeka svome ognjištu i svome gradu na Dunavu. Također je podsjetio kako je povijest Vukovara kroz više od tri stoljeća duboko povezana i protkana s franjevcima i njihovim djelovanjem na duhovnom, pastoralnom i svjetovnom polju.
Nakon pozdrava i uvodne molitve nadbiskup je otvorio vrata i ključeve predao župniku Ivici Jagodiću. Obrede posvete crkve predvodio je đakovački kanonik mons. Luka Strgar, u svojstvu ceremonijara. Nadbiskup je blagoslovio vodu da njome poškropi narod u znak pokore i u spomen krštenja te opere stijene i oltar nove crkve. Uslijedilo je pomazanje oltara i stijena crkve sa svetom krizmom. Trebalo je pomazati 12 križeva na stijenama crkve koji podsjećaju na dvanaest apostola, koji su temelji crkve. Posvetitelju crkve nadbiskupu Hraniću u tome su pomagali i petorica biskupa suposvetitelja.
Ova je crkva simbol i izričaj nas samih, našega kršćanskog katoličkog i našeg nacionalnog identiteta. Ona je svjedok naše crkvene povijesti na ovim prostorima i svjedok povijesti Slavonije. Grad Vukovar simbol je stradanja lojalnih hrvatskih građana tijekom nedavne agresije i obrambenog rata, ali i hrabre junačke obrane čitave naše domovine. A ova njegova samostanska i župna crkva bila je i ostala simbol patnje i progona vas Vukovaraca i čitave Hrvatske; simbol nasilnog rušenja ovog grada i zatiranja našeg vjerskog, kulturnog i nacionalnog bića, simbol izvrgavanja ruglu naših svetinja na ovim prostorima istočne Hrvatske. Ova crkva i njezin “ranjeni Isus”, s franjevačkim samostanom, simbol su nasilnog rušenja, miniranja i bombardiranja, tolikih crkvenih tornjeva, župnih i filijalnih crkava, samostana, kapela, župnih kuća, križeva krajputaša, poklonaca i drugih katoličkih građevina i objekata, simbol rušenja obiteljskih domova, industrijskih postrojenja, bolnica, škola i drugih kulturnih ustanova, istaknuo je nadbiskup u propovijedi, dodavši da je obnova i posveta crkve simbol obnove grada te moralne pobjede i duhovnog pribiranja njegovih građana i župljana, kako ove, tako i drugih dviju župa u ovome gradu.
Pri samom kraju homilije nadbiskup Hranić rekao je da je to treća posveta od 1732. godine. Ova jedina sačuvana rupa u zidovima crkve nam, poput rana na boku i rukama Isusovim, svjedoči o neuspjehu nasilja, rušenju i zatiranju, te nas upućuju u konačnu uskrsnu pobjedu istine, pravednosti, praštanja i ljubavi. Svjedoče nam da zlo i nasilje ne mogu pobijediti i ne mogu imati posljednju riječ, nego da na kraju pobjeđuje ljubav, poručio je u homiliji nadbiskup Hranić.
Nakon otpjevanih Litanija Svih svetih, vukovarski franjevački gvardijan pročitao je povelju o posveti crkve, te je nadbiskup u oltar pohranio moći sv. Leopolda Bogdana Mandića, sveca kršćanskoga zajedništva.
Na kraju slavlja provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu fra Željko Železnjak zahvalio je svima koji su pomogli u obnovi crkve i samostana, koji su obnovljeni solidarnošću sve braće te provincije, uz pomoć Republike Hrvatske, Zagrebačke županije, kao i brojnim donacijama ustanova i pojedinaca kako iz Hrvatske tako i iz čitavoga svijeta.
Svečanu misu pjevanjem i sviranjem uzveličali su župni zbor sv. Cecilije, Vis Damjan i Glasnici sv. Bone. Na slavlju su sudjelovali i članovi Hrvatskoga kulturnog društva Dunav u narodnim nošnjama, vatrogasci, svjetovne udruge sa stjegovima kao i crkvene udruge.