Velika, (IKA) – Drevna župna crkva Sv. Augustina u Velikoj nedaleko Požege, sa srednjovjekovnim gotičkim svetištem iz vremena augustinaca te baroknom lađom iz doba kad je pokraj nje bio franjevački samostan, zaslugom župnika Marija Sanića tijekom više godina postupno je obnavljana. Na dan trideset i osme obljetnice kako je kardinal Franjo Kuharić okrunio kip Veličke Gospe koja se ovdje od davnine štuje, 22. svibnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je slavlje posvete novog oltara i blagoslova obnovljene crkve. Pozdrav mu je uputio župnik Sanić koji je ujedno predstavio crkvu i izvedene radove te rekao: „Crkva Svetoga Augustina je velika knjiga povijesti i sjećanja. Kada bi zidovi mogli govoriti, progovorili bi nam o najstarijim svećenicima augustincima i franjevcima te o biskupijskim svećenicima od 1797. godine, o bogatom vjerskom, duhovnom i kulturnom životu koji je postojao ovdje prije nego je nas bilo, govorili bi nam o potrebi vjernika i redovnika da se crkva širi i dograđuje te od male gotičke crkve čak dvjema dogradnjama postane ova današnja velika, lijepa, prostrana i jednostavna, a opet crkva koja potiče i poziva na sabranost, pobožnost i molitvu. Upravo ta crkva temeljito je prijašnjih godina obnavljana dopuštenjem Biskupskog ordinarijata u Požegi. Pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Požegi i drugih koji su izradili konzervatorsku studiju nastojalo se pri obnovi sačuvati izvorni gotički i barokni trag u ovoj zgradi. Crkva je uređena u duhu Drugog vatikanskog koncila”. Biskup je u uvodnoj riječi podsjetio kako je oltar središte crkve, žrtvenik na kojem uskrsli Gospodin u svetoj misi obnavlja svoju žrtvu ljubavi na križu i pobjedu nad smrću te čini dionicima svoga spasenjskog djela sve one koji vjernički u slavlju sudjeluju i u pričesti primaju dar njegova preobraženog tijela i krvi. Upozorio je na znakovitost ovoga slavlja koje se odvija u vremenu kad su mnogi Veličani izgubili radno mjesto i nose posebne terete života, kad je najnovija poplava na području Požeške biskupije potopila oko 300 obiteljskih domova, a u županjskoj Posavini oko 2000. Rekao je da je žrtva koja se trenutačno prikazuje na oltaru osobnih patnji brojnih hrvatskih ljudi duboko povezana s Isusovom žrtvom i ima dragocjenu vrijednost te da je „s posebnim osjećajima vjere i zahvalnosti želimo prinijeti Bogu na novoposvećenom oltaru obnovljene veličke crkve”.
Biskup je u homiliji potaknuo veličke župljane da ne svedu sebe na novost iz ljudskih mogućnosti, nego da se u svojoj novouređenoj crkvi zaustavljaju pred silnim djelom Božje ljubavi na križu u kojoj se dogodila za njih konačna mogućnost one novosti za kojom čezne svako ljudsko biće.
U obredu posvete biskup je pod glavnu oltarnu ploču položio moći bl. Ivana Merza. Nakon popričesne molitve predvodio je čin povjere Veličana Isusovoj Majci. Na kraju je zahvalio svima koji su pomogli u obnovi crkve, među njima i prethodnim svećenicima, napose nedavno preminulom dugogodišnjem veličkom župniku Mirku Roginiću. Ljepoti slavlja uvelike je pridonijelo pjevanje crkvenoga mješovitog zbora pod ravnanjem Josipa Franjića.