Istina je prava novost.

Posveta samostanske crkve Sv. Jeronima u Slanom

Prva crkva koju je mons. Mate Uzinić posvetio otkad je preuzeo službu dubrovačkoga biskupa, a i prvi oltar koji je posvetio u svojoj biskupskoj službi godine 2011. bio upravo oltar u toj crkvi

Slano, (IKA) – Dubrovački biskup Mate Uzinić posvetio je u nedjelju 5. listopada samostansku crkvu Sv. Jeronima u Slanom. To je prva crkva koju je mons. Uzinić posvetio otkad je preuzeo službu dubrovačkoga biskupa, a i prvi oltar koji je posvetio u svojoj biskupskoj službi godine 2011. bio upravo oltar u toj crkvi.
U obredu posvete crkve tijekom euharistijskog slavlja biskup Uzinić pomazao je križeve na zidovima crkve, i tim je činom crkva u potpunosti na raspolaganju zajednici vjernika s pastirima na čelu, za vršenje bogoštovnih čina. Premda je crkva sv. Jeronima u Slanom stara već 600 godina, tek sada je posvećena, jer prije kao samostanska crkva nije bila značajnije u funkciji župe, a budući je to postala, temeljito je obnovljena i nakon toga svečanim obredom i posvećena.
Biskup se u propovijedi posebno osvrnuo na evanđelje koje donosi sliku vinograda koji ne donosi ploda, te se daje novim vinogradarima. Pojasnio je da je Crkva taj novi izabrani narod kojemu je povjeren vinograd. “Mi smo kao Crkva dobili zadaću da budemo vinogradari, i da donosimo plodove spasenja.” Bilo bi loše ako bismo to tumačili samo u povijesnom kontekstu, a ne bismo otkrili drugu pouku o oduzimanju vinograda narodu koji ne donosi plodove u kontekstu suvremene Crkve, kazao je biskup, istaknuvši da neće Crkva kao odabrani Božji narod nestati, nego da ćemo mi koji gradimo Crkvu, koji činimo dio Crkve, ne budemo li donosili plodove biti odbačeni, zapravo ćemo sami sebe isključiti.
To je zatim i konkretizirao: “Ne možemo samo govoriti da smo kršćani, nego kao kršćani trebamo živjeti, ne možemo samo poštovati tradiciju i tradicionalno pripadati vjeri, nego se kao vjernici moramo ponašati u svakodnevnim životnim okolnostima. Naše ‘biti vjernici’ ne smije se vidjeti samo po krsnom listu, nego po životu koji živimo”, te je to povezao upravo s posvetom crkve: “I zapravo nam ova posveta crkve koja se događa na najbolji način govori kakvi trebamo biti, svatko od nas pojedinačno. Ova crkva sastavljena je od različitog kamenja, od različitih materijala, ako iskače jedan od tih kamenja, od tih materijala, ako je promijenio boju ili oblik, ako je ispao sa svog mjesta, cijela građevina postaje narušena, cijela građevina dobiva drukčiji izgled, postaje ružna i treba je obnoviti. Tako je bila i ova građevina i zato je obnovljena. I sada kada je obnovljena postoji sklad. I zato je današnje evanđelje poziv da se uskladimo, da se međusobno povežemo, da se svatko od nas pojedinačno bude sličniji Isusu Kristu, da svatko od nas bude kršćanin ne samo riječima, nego životom.”
“Ta slika može se primijeniti također i na ovu zemlju koja nam je Bog darovao, koju je izabrao za nas. Ali on traži od nas plodove. Bilo je u povijesti teških vremena, no naši su preci uspjeli davati plodove i zato mi danas jesmo na životu. No, imamo li budućnost? Hoće li nam vinograd ove domovine koji nam je darovan biti oduzet? To ovisi o tome dajemo li plodove. Jedan od plodova bez kojih ovaj vinograd u budućnosti neće biti naš je život. Mi smo narod koji umire. (…) Ne bude li života vinograd će nam biti oduzet i dat će se onima koji su otvoreni životu. Zato je pred nama velika odgovornost. Nije se dovoljno samo hvaliti onim što nam je darovano, nego ono što nam je darovano mi moramo obogaćivati.” Istaknuo je i osobnu dimenziju evanđelja za svakog pojedinog vjernika: “Zato, dok o ovom svemu promišljamo, dok promišljamo o Božjem vinogradu, hoće li opstati kao narod, hoće li nam biti oduzeta ova domovina, hoće li nam biti oduzeta ova crkva, zapravo ne trebamo gledati druge, upirati prste u ovog ili onog, već svatko od nas treba pogledati u sebe. Činim li ono na svom mjestu ono što Bog od mene traži u ovom trenutku povijesti?”
Na kraju euharistijskog slavlja biskup Uzinić je gvardijanu samostana sv. Jeronima fra Ljudevitu Lasti uručio povelju koja svjedoči o posveti crkve, te zaželio da to bude samo vanjski znak one životnosti koja će se odvijati u toj crkvi. Gvardijan Lasta, ujedno i župnik župe sv. Vlaha u Slanom, srdačno je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u obnovi ili je omogućili, a riječ je o velikom broju ljudi koji su ugradili sebe u taj veliki događaj.
Uime Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, kojoj pripadaju braća u tom samostanu, svima se obratio i fra Mate Dragičević, tajnik i ekonom provincije, izrazivši svoju radost zbog obnove samostanske crkve.
Cjelokupna obnova crkve, koju je vodila građevinska tvrtka “Gara”, odvijala se kroz posljednjih godinu dana. Prethodna obnova bila je prije 40-ak godina. Posljednja obnova uključivala je temeljite zahvate: od krova, zidova i zvonika do svih oltara, ali i je uključivala i mnogobrojne sitnije radove. U tijeku Domovinskog rata crkva je devastirana, te su odnesene dvije vrijedne slike iz 15. stoljeća: slika sv. Obitelji, koja je pronađena u Nišu i vraćena, i slika Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja još nije nađena. Postavljen je i novi križni put autora akademskog slikara Mladena Ivešića.