Potreba obraćenja

Draga braćo i sestre!
Odlomak Lukina evanđelja koji se navješćuje ove, treće, korizmene nedjelje donosi Isusovo tumačenje dvaju nesretnih događaja. Prvi je događaj pobuna Galilejaca, što ju je Pilat ugušio u krvi; drugi je događaj urušavanje jedne kule u Jeruzalemu, što je prouzročilo osamnaest žrtava. Riječ je od dva vrlo različita nesretna slučaja: jedan je izazvao čovjek, a drugi se dogodio nesrećom. Prema mentalitetu toga doba, ljudi su bili skloni tome da pomisle da je nesreća stigla ove žrtve zbog nekog njihova teška grijeha. Isus pak kaže: “Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca?… Ili onih osamnaest,… zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca?” (Lk 13,2.4). U oba slučaja on zaključuje: “Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti” (13,3.5).
To je, dakle, točka do koje Isus želi dovesti svoje slušatelje: potreba obraćenja. Ne predlaže je na moralistički način, nego realistično, kao jedini prikladan odgovor na događaje koji ljudsku sigurnost stavljaju u krizu. Pred određenim nesrećama – upozorava Isus – ničemu ne služi prebaciti krivnju na žrtve. Prava je mudrost upravo u tome da dopustimo da nam progovori nesigurnost življenja te da zauzmemo odgovoran stav, vršeći pokoru i poboljšavajući svoj život. To je mudrost, to je najučinkovitiji odgovor na zlo, na svim razinama, međuosobnoj, društvenoj i međunarodnoj. Krist poziva da na zlo ponajprije odgovorimo ozbiljnim ispitom savjesti i nastojanjem da pročistimo svoj život. Inače ćemo, kaže, svi jednako propasti. Zapravo, osobe i društva koja žive bez da ikada same sebe stave pod pitanje, očekuje propast kao jedini mogući svršetak. Obraćenje, međutim, premda nije imuno na probleme i neugode, omogućuje da se s njima suoči na drugačiji način. Prije svega, valja pokušati spriječiti zlo, odstranjujući neke njegove prijetnje. U svakom slučaju, obraćenje nam omogućuje da zlo pobijedimo dobrim, ako ne uvijek na polju činjenica i događaja – koji su ponekad neovisni o našoj volji – onda zasigurno na duhovnom polju. Sažeto: obraćenje pobjeđuje zlo u njegovu korijenu, a to je grijeh, premda mu se ne mogu uvijek izbjeći posljedice.
Molimo Blaženu Djevicu Mariju, koja nas prati i podržava na korizmenom putu, da pomogne svakome kršćaninu u otkrivanju veličine, a rekao bih i ljepote obraćenja. Neka nam pomogne da shvatimo kako vršenje pokore i ispravljanje vlastitog načina života nije obično moraliziranje, nego je najučinkovitiji put da promijenimo nabolje sebe same i društvo. To je izuzetno dobro izraženo sljedećom izrekom: Upaliti šibicu mnogo je korisnije od proklinjanja tame.