Potrebe i mogući oblici ostvarenja solidarnosti u Slavoniji

Đakovo, (IKA) – “Solidarnost te potrebe i mogući oblici ostvarenja solidarnosti u Slavoniji” bila je tema trećega susreta djelatnika u stranačkom i političkom životu s područja Đakovačke i Srijemske biskupije, koji je u organizaciji Biskupskog ordinarijata u Đakovu i Biskupijskog ureda za socijalni nauk Crkve i društvena pitanja, održan u petak 26. studenoga na Teologiji u Đakovu. Susretu je nazočilo pedesetak djelatnika u stranačkom i političkom životu, a moderator je bio đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić.

Đakovački i srijemski biskup Marin Srakić u pozdravnom i uvodnom govoru podsjetio je kako je papa Ivan Pavao II. objavio encikliku o solidarnosti u kojoj piše da je solidarnost novo ime za mir. Biskup je poručio da ukoliko se solidarnost tako ne shvati neće se moći postići mir i napredak u našem društvu, a ni prebroditi posljedice Domovinskoga rata. Istaknuo je kako o solidarnosti, koju je Papa nazvao novom kreposti, tj. novim imenom za krepost ljubavi, političari moraju razmišljati. Zahvalio se političarima na njihovu djelovanju i spremnosti da budu solidarni dajući svoj doprinos za napredak i svestrani razvoj Slavonije, a time i cijele Hrvatske.

Dr. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na Teologiji u Đakovu i biskupijski povjerenik ureda za socijalni nauk Crkve i društvena pitanja, održao je predavanje na temu “Solidarnost u kršćanskoj tradiciji”. Istaknuo je kako se solidarnost može opisati s više definicija jer prožima različite segmente ljudskoga života te iznio kako je kršćanska tradicija govorila o solidarnosti s posebnim osvrtom na današnji govor društvenog nauka Crkve o solidarnosti i što osobe u političkom životu mogu na tom planu učiniti. Solidarnost obuhvaća različita područja – od osobnog i društvenog života do državnih i međudržavnih odnosa. Solidarnost kao stvarnost je prisutna od samih početaka ljudskoga roda, a sama riječ solidarnost vuče korijene iz latinskog jezika. Već u Starom zavjetu nalazimo tekstove koji ukazuju na solidarnost. U Novom zavjetu (Djela apostolska) raste svijest uzajamnoga bratstva – ideala prve kršćanske zajednice utemeljenog na Isusovoj zapovijedi ljubavi. Naime, kršćanska tradicija od samih početka – spasenjskog čina Isusa na križu, ukazuje na potrebu solidarnosti. Za današnji govor o solidarnosti u katoličkoj teologiji osobito su zaslužni francuski i njemački teolozi prve i druge polovice 19. stoljeća. Oni su, naime, već tada pokušali pronaći “srednji put” između, s jedne strane, tadašnjega liberalizma, koji prema njihovu uvjerenju nije riješio pitanje bratstva među ljudima, osobito na gospodarskom području, i, s druge strane, tadašnjeg socijalizma koji je vodio prema komunizmu. Katolički teolozi tako promoviraju pojam solidarizam kao srednji put između liberalizma i komunizma. “Odjeke takvoga promišljanja imamo i u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća”, rekao je dr. Dugalić i dodao: “Hrvatski teolozi također koriste pojam solidarizam i ukazuju kako je solidarnost duhovni temelj, odnosno, konkretan oblik kršćanske zapovijedi ljubavi i najbolje sredstvo protiv egoizma i individualizma današnjega vremena”. Od druge polovice 19. stoljeća solidarnost veže i uz pojam društvene pravednosti te tako nastaju prvi oblici socijalne politike.
U novije vrijeme Drugi vatikanski koncil i potom socijalne enciklike ističu potrebu novih oblika solidarnosti. U tom je smislu dr. Dugalić istaknuo kako crkveni dokumenti ukazuju na solidarnost kao novi kriterij prosuđivanja i promišljanja. Solidarnost treba postati osobna krepost – osjećaj za potrebe siromašnih i osjetljivost za društvenu pravednost. Kršćanin stoga ne može biti indiferentan i socijalno neosjetljiv prema društvenim problemima već mora pridonijeti kulturi solidarnosti. Solidarnost se mora shvatiti kao vrednota koja izgrađuje jedno društvo. Društvo koje nema osjećaja za solidarnost postaje društvo koje obilježava egoizam i individualizam. Dr. Dugalić je kazao kako je hrvatsko društvo pokazalo da zna biti solidarno što se na poseban način očitovalo u ratu za neovisnost naše domovine. Djelatnicima u stranačkom i političkom životu dr. Dugalić je poručio kako su pozvani da solidarnost postane njihova osobna krepost. “U političkom djelovanju potrebno je imati osjećaj za solidarnost. No, solidarnost mora postati i juridička kategorija, tj. potrebno je provoditi socijalnu politiku u kojoj će država kroz svoje institucije biti solidarna”, rekao je dr. Dugalić. Iznio je nadalje kako crkveni dokumenti ukazuju i na važnost međudržavne solidarnosti, te ukazao na potrebu solidarne globalizacije te solidarnosti u zaštiti okoline, poštivanju ljudskih prava, itd.

Nakon predavanja dr. Dugalića djelatnici u stranačkom i političkom životu sudjelovali su u raspravi. Vukovarsko-srijemski župan (HSS) Nikola Šafer rekao je kako političari solidarnost trebaju staviti na prvo mjesto i da poučeni vjerskim učenjem uvijek iskazuju solidarnost prema zajednici i pojedincu. Spomenuo je tri područja solidarnosti u Slavoniji – važnost međuetničke solidarnosti, potom među spolnim skupinama i osobito ekonomsko-socijalnu solidarnost. Župan Šafer istaknuo je kako jedino solidarnost može osigurati razvitak zajednice, jer ona nadilazi podjele i političku pripadnost. Načelnik Općine Tovarnik (HDZ) Marinko Beljo naglasak je stavio na solidarnost s Hrvatima u dijaspori, a istaknuo je da je potrebna veća solidarnost među gospodarskim subjektima te smanjivanje razlika u bruto društvenom dohotku među pojedinim regijama u RH. Rekao je kako se hrvatski narod može obraniti od agresivne globalizacije jedino ako ostane solidaran i pozvao na političku solidarnost svih stranaka na području Đakovačke i Srijemske biskupije. U svom interventu Kazimir Mikić (HSLS – Županja) rekao je kako je solidarnost nužnost i otvorio više pitanja o potrebi veće solidarnosti, osobito kada je riječ o poljoprivrednicima, umirovljenicima, solidarnosti među generacijama i solidarnosti kao socijalne kategorije. Vladimir Brajić iz DC-a istaknuo je kako treba biti više solidarnosti kako bi se riješilo pitanje nezaposlenosti. Mario Slaviček (HPS – Vukovar) istaknuo je kako u hrvatskom političkom društvu postoji kriza etike i morala i stoga je teško govoriti o solidarnosti. Prema njegovim riječima, solidarnosti neće biti sve dok stranački djelatnici bez obzira na političku pripadnost ne sjednu za zajednički stol. Solidarnost je danas zapriječena ideološkim stavovima i problem je, kako je rekao Slaviček, što su Hrvati izgubili nacionalnu svijest. Zlatko Cegedi (SDP – Vukovarsko-srijemska županija) istaknuo je nesolidarnost razvijenoga dijela Hrvatske prema Slavoniji. Stjepan Zeko (HNS – Vinkovci) govoreći o programu HNS “Za Hrvatsku jednakih šansi za sve” zaključio je kako Hrvatska nažalost to nije te da se sve bogatstvo slilo u Zagreb. Istaknuo je nedopustiv raskorak razvoja u Hrvatskoj i poručio kako se slavonski političari u Saboru moraju solidarizirati. Petar Šuker (HDZ – Nuštar) rekao je kako će solidarnost u raspolaganju slavonskim resursima riješiti problem nezaposlenosti. Željo Cirba, načelnik Općine Lovas (HDZ) iznio je nekoliko primjera solidarnosti i supsidijarnosti u toj općini. Zdravko Posavčević (HDZ – Đakovo) je rekao kako solidarnosti ima sve manje, a potrebno je da je sve više ima.

Na kraju susreta biskup Srakić je rekao kako je jedno od zala koje je zahvatilo hrvatski narod da su Hrvati solidarni kada treba nekoga rušiti, a što se pokazalo i kroz povijest. “Četiri godine razmišljamo kako ćemo srušiti nekoga na vlasti, onda dođe netko drugi, pa opet razmišljamo četiri godine kako njega srušiti i tako razmišljamo o solidarnosti”, rekao je biskup. Prema njegovim riječima, Hrvati bi se trebali osloboditi tih “političkih ospica” koje ih prate kroz stoljeća. Biskup Srakić je kazao da je u kanonskim vizitacijama, susrećući se s načelnicima, dobio odgovor kako bez obzira na političku pripadnost postoji zajednički jezik i upravo tu međusobnu političku suradnju želimo razvijati ovakvim susretima. “Pozvali smo vas da razmišljamo svi zajedno o vašem pozivu kao političara koji je uistinu težak. Ne možete riješiti probleme za četiri ili deset godina jer neke stvari moraju se liječiti desetljećima”, kazao je biskup Srakić. Poručio je političarima da traže zajednički ključ rješavanja problema. Usmjerio je svoje riječi i političarima u Saboru, poručivši im da ne napuštaju sjednice ako su nečim nezadovoljni. “Veličina čovjeka se sastoji u tome da kada gubi, kada njegovo mišljenje ne prolazi, ipak tamo ostane. Narod vas je izabrao – da se borite do kraja. Ne bude li se to shvatilo, šepat ćemo, ići ćemo traljavo. Pretvorit ćemo se u nezadovoljnike, koji ne mogu ništa i moraju šutjeti. Stvorit će se društvo koje ne predstavlja Hrvatsku. Hrvatska se ne izgrađuje u Zagrebu. Stabilnost i snaga Hrvatske se gradi na periferiji”, rekao je. I pokretanje procesa da Teologiju u Đakovu uzdignemo na rang teološkoga fakulteta doprinos je Crkve u osnaživanju ove regije i pronalaženja odgovora na potrebe ovoga našega prostora, riječi su kojima je biskup Srakić zaključio susret.