Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi;
odgojila nas… da živimo
u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu
i očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista
(Tit 2,11-13)

Draga braćo i sestre!
Sveti Pavao svom učeniku Titu – a preko njega i svima nama – upućuje poruku da božićno otajstvo slavimo živeći: razumno, pravedno i pobožno… iščekujući blaženu nadu. Ta Božić je blagdan nade! Nažalost, u suvremenoj kulturi, snažno obilježenoj sekularizacijom, izrazi kao što su spasenje, vječni život, nada, s mukom pronalaze prostor i sve više postaju nerazumljive riječi. Pod utjecajem tehnološko-znanstvenog napretka, čovjek svoj život često promatra samo unutar čisto ljudskog i ovozemaljskog obzorja u kojem više nema mjesta za nešto što je “iznad”, a onda nema mjesta ni za samoga Boga.

Zapravo, suvremeni čovjek živi u neobičnoj i u mnogočemu proturječnoj situaciji. S jedne strane, upada u zamku i cijeni samo svoje uspjehe te misli samo na ono neposredno, ne razmišljajući o budućnosti. S druge strane, kad uspije podići pogled iznad svojih uspjeha, u dubini svoga bića otkriva silnu čežnju nade. Ljudi smatraju da napredak može snažno poboljšati kvalitetu života. No, toliko se puta pokazalo da društvo, uza sav napredak, nije u stanju pronaći oblike međunarodnog suživota koji bi poštivali dostojanstvo svakoga čovjeka. U novije vrijeme ekonomski i sigurnosni problemi na nacionalnoj razini kao da poprimaju svjetske i planetarne razmjere. Visoka stopa nezaposlenosti, socijalna nesigurnost, porast siromaštva, politički sukobi, toleriranje elemenata koruptivnog ponašanja te drugi problemi hrvatskoga društva pridonose rastu beznađa među hrvatskim građanima. Tome se ne treba čuditi, jer je korijen svega toga moralna kriza društvenoga života. Usprkos silnim uspjesima i čudesnim izumima, naše vrijeme jednostavno ne uspijeva pružiti čovjeku nadu. Nada postaje sve rjeđa roba na tržištu vrijednosti.

Zbog svega navedenoga, našem hrvatskom čovjeku, i čovječanstvu općenito, potrebni su povjerenje i vedrina, potrebna nam je “nada koja ne postiđuje” (Rim 5,5), nada koja je sposobna nadilaziti ljudske ograničenosti – neizbježno prisutne čak i u pozitivnim naporima te u vrijednim rezultatima znanstvenika, ekonomista, političara, kulturnih i socijalnih djelatnika.

To novo i sigurno uporište, sadržaj i cilj ljudske nade jest Isus Krist „nada naša”, nada “protiv svake nade” (Rim 4,18). Nada je u njemu otvorila granice povijesti. On je, stoga, izvor vedrine našega duha, nadahnuće našeg djelovanja, razlog našega nutarnjega mira i u nevoljama.

Iako je podrijetlo nade iznad zemaljskih vidika, ona nas potiče da ne zanemarujemo izgradnju ovoga svijeta. S jedne strane, pomaže kršćaninu da ne izgubi iz vida konačni cilj koji daje smisao i vrijednost njegovu životu, a s druge mu nudi sigurno i duboko nadahnuće za svagdanje zalaganje u preobrazbi stvarnosti da bi je učinio sličnom Božjem planu (usp. Ivan Pavao II., Ulaskom u treće tisućljeće, 46). Potiče čovjeka da živi razumno u odnosu prema sebi, pravedno u odnosu prema drugima i pobožno u odnosu prema Bogu te da tako izgrađuje njegovo kraljevstvo na zemlji. Postaje trajnim i nepresušnim izvorom vedrine našega duha, nadahnućem našeg djelovanja, razlogom nutarnjeg mira i u nevoljama.

Draga braćo i sestre, Krist se rodio kao Spasitelj! Dakle, “u nadi smo spašeni” (Rim 8, 24). Više no ikad, u ove smo božićne dane na poseban način pozvani, po riječima sv. Petra, biti “uvijek spremni na odgovor svakome koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama” (usp. 1 Pt 3,15), te “blago i s poštovanjem” pomoći onima “koji nemaju nade” (1 Sol 4, 13).

Svima vama u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji: svim Kristovim vjernicima i svim ljudima dobre volje; svima koji svojom službom oblikujete javni prostor te utječete na stvaranje javnoga mnijenja i društvenoga ozračja; svima vama draga braćo svećenici i đakoni; svima vama redovnicima i redovnicama, te vama dragi vjeroučitelji, katehete, brojni suradnici i svjedoci kršćanske nade u raznovrsnim službama crkvenoga i društvenog života, želim da se trajno potvrđujete kao osobe nade, kao njezini postojani svjedoci i glasnici te neumorni graditelji njezinih znakova u našem crkvenom i društvenom životu. Od srca vam svima, u zajedništvu s pomoćnim biskupom Đurom Hranićem, želim blagoslovljen i radostan Božić te darom i znakovima kršćanske nade ispunjenu novu 2012. godinu.

U Đakovu, o svetkovini Gospodinova rođenja 2011.

+ Marin
nadbiskup i metropolit