Prividno pomanjkanje ljubavi kod mladih naraštaja u odnosu na brak skriva u stvarnosti raširenu težnju prema sreći i boljoj i višoj kvaliteti bračnog odnosa, izjavio je profesor na katoličkom sveučilištu “Presvetog Srca” sociolog Giorgio Campanini koji u članku u posljednjem broju talijanskog katoličkog mjesečnika “Famiglia oggi” analizira odnos mladeži prema braku. Prema Campaniniju “sadašnji naraštaj mladeži još je uvijek opterećen baštinom kulture romantične ljubavi” prema kojem je odnos među partnerima “opterećen svim mogućim iščekivanjima sreće i zbog toga kao i zbog razlike koja uvijek postoji između stvarnoga i idealnog, riskira da postane obećanje koje se ne može održati”. Ono što je obećano na području stabilnosti, smatra Campanini, “djelomično je vraćeno na području kvalitete odnosa”, primjerice većom uzajamnom razmjenom uloga među bračnim drugovima.
Nedoumica mladih naraštaja odnosi se upravo na prihvaćanje tog “rizika”: “Nalazimo se pred svojevrsnim začaranim krugom”, tvrdi Campanini, “oni žele sklopiti brak samo kada imaju sigurnost u uspjeh braka ali istodobno ostaju psihološki i osjećajno nesigurni”. Riječ je dakle, predlaže Campanini, o “odgajanju za sigurnost” odnosno za sposobnost prihvaćanja odgovornosti i “prihvaćanje nesigurnosti” odnosno “znati ploviti morem koje nikada neće biti potpuno istraženo”. Potrebno je raskrinkati neoromantičnu karikaturu izvorne bračne ljubavi koja se temelji na tobožnjem i postojanom stanju “stalne zaljubljenosti” koja se javlja u pojedinim trenucima ali nije i svakodnevni pratilac odnosa među partnerima. (sa)