Samobor, 13. 6. 1999. (IKA) – “Kršćanstvo, Crkva i politika” bila je tema studijskog dana za političke djelatnike u Hrvatskoj koji je održan u subotu 12. lipnja u dvorani “La verna” Duhovnog centra “Tabor” u Samoboru, a u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK. Među nazočnima, kojih je bilo više od 40, bili su predstavnici više parlamentarnih stranaka, saborski zastupnici, hrvatski katolički gospodarstvenici, djelatnici Instituta društvenih znanosti u Zagrebu “Ivo Pilar”, predstavnici Nezavisnih hrvatskih sindikata, Molitvene zajednice “MiR” te više svećenika. Uvodnu riječ imao je pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve dr. Stjepan Baloban, koji je istaknuo kako je riječ o prvom susretu te vrste u našoj zemlji, zamišljenom kao mjesto dijaloga. Govoreći o unutarnjim i vanjskim razlozima održavanja skupa, rekao je kako je pitanje odnosa Crkve, kršćana i politike u Hrvatskoj vrlo aktualno i svakim danom se osjeća sve veća potreba o tome argumentirano govoriti. “U različitim političkim strankama postoje ljudi koji se deklariraju kao kršćani katolici i često svoja razmišljanja i konkretne postupke povezuju s kršćanstvom, posebice s Katoličkom Crkvom. To čine preko spominjanja socijalnog učenja Crkve, koje se, istini za volju, slabo poznaje u Hrvatskoj”, istaknuo je dr. Baloban, dodajući da je jedna od važnijih razloga održavanja skupa želja da se otvori rasprava o tim važnim pitanjima.
Govoreći o humanizmu i politici akademik Ivan Supčić istaknuo je kako je pitanje njihova odnosa jedno od središnjih pitanja političkog života. Među ostalim, Supčić je napomenuo kako i humanizam i politika imaju svoje dostojanstvo, vrijednost i odgovornost, plemeniti i visoki cilj, ali humanizam i politika mogu biti i bili su u ljudskoj povijesti opterećeni slabostima i teškim otuđenjima svaki za sebe, pa i onda kada su se susretali.
O dijalogu i politici govorio je dr. fra Špiro Marasović koji je istaknuo kako se dijalog u demokratskom društvu nameće kao čimbenik legitimnosti, moralnosti i oportunosti. Tamo gdje nema dijaloga nedostaje legitimnost političkog odlučivanja, te da bi demokratska vlast bila moralna mora razvijati dijalog, kako bi se vrednovalo i čulo svačije mišljenje. Dr. Marijan Valković je, govoreći o političaru i etičkoj dimenziji politike, osobito istaknuo “Deset zapovijedi” etike za političare dr. Valentina Zsifkovitza iz Graza u kojima se, među ostalim, kaže: spoji vlastite interese s interesima općeg dobra, u protivniku i neprijatelju vidi mogućeg brata, traži uspjeh ali pritom nemoj izdati svoju savjest, teži moći ali je stavi u službu pravde i ljubavi. Kršćanska duhovnost političara bila je tema predavanja o. Bone Zvonimira Šagija, koji je rekao kako se pitanje treba li uopće govoriti o duhovnosti političara spontano nameće, osobito kada se duhovnost poveže s religioznošću ili pojmom pobožnosti. Istaknuo je kako religiozan čovjek ne može apstinirati od svoga cjelovitog identiteta uključujući i njegov duhovni identitet. Mr. Ivan Rimac govorio je o političkoj kulturi građana. Između ostaloga, rekao je kako je cilj društva poticanje političke kulture svih članova društva, kako bi svi članovi društva bili upoznati i s mehanizmima političke vlasti ali i mehanizmima političke kontrole. “Unutar takvog stanja postavlja se pitanje gdje je ili kakva je uloga Crkve unutar cijelog sustava. Crkva kao jedna od najstarijih organizacija ima svoju tradicionalnu ulogu koja se sastojala kako u njezinoj religijskoj funkciji tako i u funkciji očuvanja kulture određenog područja”, istaknuo je predavač, dodavši kako Crkva ima i konstitutivnu ulogu unutar formiranja države, ali se danas pojavljuje kao sve marginalnija ustanova unutar normalnih civilnih tokova. Završno predavanje o Crkvi i politici održao je dr. Josip Grbac, koji je istaknuo kako Crkva politici može dati dimenziju radikalnosti u zaštiti osnovnih vrednota, kako se ta radikalnost mora shvatiti ispravno po Kristovu “Govoru na Gori”, te kako se danas kod nas na političkom području mnogo očekuje od vjernika laika, čiji je angažman potrebno žurno oživiti.
U raspravi nakon predavanja istaknuta je potreba razvoja dijaloga među strankama, prakticiranju kršćanskih vrijednosti u kršćanskim zajednicama, potreba pomaganja u izgradnji vjernika kako bi u politici mogli vjernički nastupati, te potreba stvaranja konsenzusa oko kojeg bi se trebale naći sve pozitivne snage našeg društva kako bi se ostvarile određene vrednote, a u tom se procesu osobito očekuje pomoć Crkve. Na kraju su se nazočni složili kako je svima potreban rast u većoj odgovornosti, a napominjući kako se u ljeto očekuje objavljivanje zbornika radova sa skupa, dr. Baloban je istaknuo kako je jedini mogući put raditi zajedno s mnogo strpljenja i s mnogo radnika s jedne i s druge strane.