Potvrda veze nerazrješivoga zajedništva

Sveti Oče, danas je velika radost za nas, biskupe iz Hrvatske, što smo okupljeni oko Vaše Svetosti prigodom hodočašća na grobove svetih apostola Petra i Pavla. Dolazimo s dubokom sinovskom ljubavlju kako bismo ponovno potvrdili vezu neprolaznoga zajedništva koje svakoga člana Biskupskoga kolegija veže s nasljednikom svetoga Petra, koji je početak i temelj jedinstva, kako biskupa tako i mnoštva vjernika.

Sveti Oče, pozdravljam Vas u ime biskupa Hrvatske biskupske konferencije koju čini četrnaest dijecezanskih biskupa, jedan vojni ordinarij, pet pomoćnih biskupa i četiri biskupa u miru. Danas, ovdje nas je nazočno devetnaest biskupa. S nama je u zajedništvu i dijecezanski biskup Varaždina, mons. Marko Culej, koji se kratko prije našega polaska morao odreći putovanja u Rim zbog bolesti. Ujedinjeni duhom biskupske kolegijalnosti iz svojih domova molitvom nas prate naši biskupi u miru.

Sveti Oče, prenosimo Vam najsrdačnije i najiskrenije pozdrave svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika naših partikularnih Crkava. Za svekoliki Božji narod u Hrvatskoj naš pohod ad limina apostolorum i naš susret s Kristovim namjesnikom povlaštena je prigoda za ponovno potvrđivanje zajedništva misli i srca što nas i naše vjernike veže s Petrovim nasljednikom. Ovaj osobiti trenutak dopušta nam da obnovimo zahvalnost za dar katoličke vjere i crkvenoga zajedništva. Upravo dimenzija katolištva i temeljna veza zajedništva s katedrom svetoga Petra bili su odlučujući čimbenici u povijesti našega naroda koji je svoj kulturni identitet razvio nastojeći živjeti katoličku vjeru i čuvati kršćanske korijene.

U složenim povijesnim zbivanjima prošloga stoljeća, u kojima su na tešku kušnju bili stavljeni vjernici naše zemlje, najprije tijekom komunističkog režima, a kasnije u ratu #!90-ih godina, spoznali smo očinsku blizinu rimskih prvosvećenika. U nadasve teškom razdoblju #!90-ih godina, kada smo bili kušani ratom i nemilim poslijeratnim prilikama, pomogao nam je sluga Božji Ivan Pavao II., jačajući nas u nadi i utvrđujući nas u vjeri. Pratio nas je u procesu mira i u traganju za putovima pomirenja i opraštanja, te nas podupirao u duhovnoj obnovi.

Danas se nalazimo u tranzicijskim prilikama, prilikama brzih promjena u društvu u kojima vjernici uviđaju potrebu da ih se usmjeruje na putu vjere, da im pomažu dobri pastiri, svećenici koji apostolskim poletom znaju navijestiti i svjedočiti uskrslog Gospodina, našu nadu. Zbog toga posebnu pozornost posvećujemo trajnoj formaciji svećenika.

Naša je Crkva prosvijetljena likom blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, čiji su primjer slijedili pastiri, svećenici, redovnici, redovnice i sjemeništarci koji su u nedavnoj prošlosti znali svjedočiti svoju pripadnost Kristu sve do žrtve života. Sljedeće godine spominjemo se šezdesete obljetnice smrti sluge Božjega Miroslava Bulešića, svećenika Porečko-pulske biskupije, kojega su 24. kolovoza 1947. ubili komunisti. U zahvalnosti za dar svjedočenja naše braće u vjeri, koje je za nas bogata duhovna baština, nužnim smatramo u ovo doba živim održati spomen na njih i crpsti iz duha koji je njih pokretao kako bismo u svećenicima obnovili pastoralnu revnost te ohrabrili mlade, koji su spremni na radikalne odgovore, da pristanu na Gospodinov poziv. Pojačavamo djelovanje pastorala zvanja. Formacijski putovi pastorala mladih u našim župama na osobit način nastoje mlade dovesti do osobnog susreta s Kristom i života s njim.

Posljednjih se godina intenzivnije zauzimamo za formaciju laika, na duhovnoj i doktrinarnoj razini. Područje na kojemu vjernici laici sada pružaju svoju najveću suradnju u Crkvi jest kateheza u župama i katolički vjeronauk u državnim školama. Svjesni da se vjerodostojnost evanđelja snažno veže uz promicanje jedinstva kršćana zauzimamo se na ekumenskom polju te nastojimo i u promicanju dijaloga s drugim religijama na području naše zemlje.

Područje osobite brige nas pastira u našim biskupijama jest pastoral obitelji. Brojne su poteškoće na koje nailaze naše obitelji: nedostatak rada, dostojno stanovanje, briga za odgoj djece. Povećava se broj rastava, slučajeva zajedničkog izvanbračnog življenja, neotvorenosti životu. I demografsko pitanje utječe na naše društvo. Sve se više očituje neodgodiva potreba da se zaštiti obitelj na pastoralnoj, kulturnoj, pravnoj i političkoj razini. Zbog toga nastojimo surađivati i s drugim tijelima našega društva koja djeluju u obranu života i prava obitelji.

Kulturno okruženje u kojemu se nalazimo obilježeno je sve naglašenijom sekularizacijom. Skrbimo o pripremi laikata spremna dati važan doprinos u društvenom i političkom životu. Još primjećujemo posljedice proizišle iz dugog razdoblja u kojem kršćani nisu mogli javno djelovati. Usprkos tome, u našem laikatu raste jasnija i uvjerljivija svijest poziva na svjedočenje kraljevstva Božjega na svim razinama društva, što traži objedinjenje profesionalnih kompetencija i zrelost vjere. Ohrabrujuće su i od velike pomoći riječi Vaše Svetosti u enciklici Deus caritas est: »Izravna zadaća da rade na uspostavi pravednog poretka u društvu je vlastita vjernicima laicima… Ljubav mora nadahnjivati cjelokupni život vjernika laika te stoga i njihovo političko djelovanje, življeno kao #!socijalna ljubav#!« (br. 29). Hvala, Sveti Oče, na Vašoj prvoj enciklici koja je dodirnula samu jezgru vjere, pokazujući kako ona odgovara na čovjekove želje i pokazuje mu put za djelovanje u povijesti.

Sveti Oče, tumačeći duboku odanost hrvatskoga naroda prema našem Papi, očitujemo Vam iskrenu želju svojih vjernika, i također svih nas biskupa, da Vas mognemo primiti u svojoj zemlji. Obnavljajući svoju zahvalnost za ovaj osobiti trenutak crkvenoga zajedništva, ponizno molimo Vaš apostolski blagoslov za nas i za Crkvu u Hrvatskoj.
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Rim, 6. srpnja 2006.