1. Giuseppe Tovini
Papine riječi uz Anđelovo pozdravljenje u nedjelju, 20. rujna 1998.
1. Giuseppe Tovini, taj kršćanski laik kojega sam imao danas radost proglasiti blaženim, stoji pred nama i govori nam primjerom svoga života, cijeloga posvećena obrani i promicanju ćudorednih i duhovnih vrijednosti, potrebnih za obnovu društva. On je znao povezati zvanje muža i oca obitelji sa zauzetošću u brojnim katoličkim pothvatima. Zagovoru Marije, koju je naučio štovati od samoga svog djetinjstva, utjecao se u mučnim borbama s kojima se sučeljavao da bi ostao vjeran Evanđelju u teškim političkim i društvenim prilikama svoga doba. Njezinu majčinskom srcu povjerava probleme odgojitelja, radnika i mladih; na njoj se nadahnjuje u vršenju svojih očinskih dužnosti; u nju se uvijek pouzdaje u bolesti i tolikim trenucima kušnje. Danas novi blaženik poziva i nas da upravimo pogled prema nježnoj Majci Božje milosti, da od nje zadobijemo snagu potrebnu za nasljedovanje Krista u svakoj prilici.
2. Marijanska pobožnost, koja je označila uljudbenu i kršćansku sredinu Brescije, označila je i život sluge Božjega Pavla VI., čiju proslavu stote obljetnice rođenja danas završavamo. S velikom se ljubavlju sjećam toga svoga prethodnika i drago mi je istaknuti kako on već od nježne svoje dobi uči pouzdavati se u Mariju, služeći se blizinom svoje kuće svetištu Gospe od milosti. U tom svetištu on slavi prvu misu i ovamo se vraća kad god mu je to bilo moguće, da s Majkom Božjom pjeva Veliča za neprocjenjiv dar svećeništva. Njegov poziv, kako je on sam povjerio, dozrijeva upravo u tom okružju žarkoga marijanskog štovanja. Snažnija i očitija postala je u njemu ljubav prema Gospi u doba njegova papinstva, koju je pretočio u brojne dokumente i govore. Svjedočanstvo pape Pavla VI. i Giuseppea Tovinija neka bude ohrabrenje za sve nas da se uvijek pouzdamo u Svetu Djevicu i nađemo u njoj siguran put koji vodi Kristu, ugaonom kamenu na kojemu je jedino moguće izgraditi željenu civilizaciju ljubavi.