Povezati znanstvene mogućnosti sa snažnim etičkim dosegom da se uklone čimbenici zagađivanja i zajamči zdravlje

Okoliš je često postao plijenom probitka određenih snažnih skupina industrijalaca a na štetu čovječanstva u njegovoj cjelini

Bude li suvremeno čovječanstvo uspjelo povezati nove znanstvene mogućnosti sa snažnim etičkim dosegom, moći će ukloniti čimbenike zagađivanja okoliša i zajamčiti zdravlje svima. To je rekao Sveti Otac obrativši se sudionicima skupa o Okolišu i zdravlju, primivši ih u audijenciju u papinskoj dvorani u ponedjeljak ujutro 24. ožujka. Evo Papina govora:

Poštovana gospodo i gospođe!
1. Upućujem srdačan pozdrav svima vama, pokretačima, priređivačima i sudionicima toga Skupa na temu: “Okoliš i zdravlje”, kojemu je Katoličko sveučilište Presvetoga Srca pružilo gostoprimstvo i znanstvenu suradnju. Osobito zahvaljujem inženjeru Sergiju Gianottiju za riječi kojima mi je htio objasniti ovaj važan pothvat.
Ekologija je proizišla kao naziv i kao uljudbena poruka prije više od jednoga stoljeća, te se je razmjerno brzo nametnula pozornosti učenjaka, zahtijevajući povećano interdisciplinarno zanimanje od strane biologa, liječnika, ekonomista, filozofa i političara. Ona se predstavlja kao proučavanje odnosa između živih organizama i njihova okoliša, osobito između čovjeka i onoga što ga okružuje. Okoliš, doista, živ i neživ, ima odlučujući utjecaj na čovjekovo zdravlje, na što ste usredotočili svoja razmišljanja u tijeku Skupa.
2. Odnos između čovjeka i okoliša obilježio je različita razdoblja ljudske civilizacije, počevši od prvobitne uljudbe: u razdoblju zemljoradnje, u industrijskom razdoblju, u razdoblju tehnologije. Suvremeno je razdoblje označilo pojačanu mogućnost pretvorbenog zahvata od strane čovjeka.
Mogućnost osvajanja i iskorištavanja sredstava postala je prevladavajuća i nametljiva, i dovela do toga da danas ugrožava samu mogućnost da nas okoliš prihvati: okoliš kao “zaliha” može ugroziti okoliš kao “dom”. Zbog moćnih sredstava preobrazbe koje nuđa tehnologija, ponekad izgleda da je ravnoteža čovjek – okoliš dostigla kritičnu točku.
3. U drevno doba čovjek se je smjestio u granicama okoliša u kojem je živio s dvoznačnim i suprotnim osjećajima, nekad divljenja i poštovanja, nekad straha prema svijetu koji mu je izgledao prijeteći.
Biblijska Objava unijela je u shvaćanje svemira sjajnu i umirujuću poruku stvaranja, iz koje proizlazi da su svjetske stvarnosti dobre jer ih je Bog htio iz ljubavi prema čovjeku.
Istodobno je biblijsko poimanje čovjeka smatralo čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju, stvorom sposobnim nadići svjetsku stvarnost snagom svoje duhovnosti, i stoga odgovornim čuvarom okoliša u koji je stavljen živjeti. Njega mu je pružio Stvoritelj i kao dom i kao sredstvo.
4. Potpuno je jasna posljedica koja proizlazi iz tog nauka: odnos koji čovjek ima s Bogom treba određivati odnos čovjeka s njemu sličnima i s njegovim okolišem. Evo zašto je kršćanska uljudba uvijek u stvorenjima koja okružuju čovjeka također prepoznavala darove Božje koje treba gajiti i čuvati s osjećajem zahvalnosti prema Stvoritelju. Osobito su benediktinska i franjevačka duhovnost svjedočile ovu vrst srodstva čovjeka sa stvorenim okolišem, gajeći u njemu stav poštovanja prema svakoj stvarnosti okolnoga svijeta.
U suvremeno raskršćanjeno doba diže se dvostruka napast: poimanje znanja ne više kao promišljanja, nego kao vlasti nad prirodom, koja se prema tome smatra predmetom osvajanja. Drugi se pokušaj sastoji od neumjerenog iskorištavanja zaliha, pod pritiskom traženja dobiti bez granica, prema mentalitetu koji je vlastit suvremenim društvima kapitalističkog tipa. Tako je okoliš često postao plijenom određenih skupina industrijalaca a na štetu čovječanstva u njegovoj cjelini, s posljedičnom štetom za ravnoteže okolišnih sustava, zdravlja stanovnika i budućih naraštaja.
5. Danas često pomažemo očitovanju suprotnih ozlojeđenih stavova: s jedne se strane uime iscrpljenosti i nedostatka okolišnih zaliha traži smanjenje rađanja, osobito glede siromašnih naroda i onih na putu razvitka. S druge se strane, uime shvaćanja nadahnutog ekocentrizmom (stav u kojemu je na prvom mjestu okoliš) i biocentrizma (stav koji iznad svega stavlja život), predlaže uklanjanje bivstvenih i vrijednosnih razlika između čovjeka i drugih živih bića, smatrajući sve što je živo živućim jedinstvom bez razlikovanja po vrijednosti. Tako se dolazi do otklanjanja najviše odgovornosti čovjeka u korist izjednačavanja po “dostojanstvu” svih živih bića.
Ali ravnoteža okolišnog sustava i obrane zdravlja okoliša trebaju upravo čovjekovu odgovornost i odgovornost koja treba biti otvorena novim oblicima solidarnosti. Potrebna je solidarnost otvorena i uviđavna prema svim ljudima i narodima, solidarnost utemeljena na poštivanju života i promicanju dostatnih sredstava za najsiromašnije i za buduće naraštaje.
Bude li suvremeno čovječanstvo uspjelo povezati nove znanstvene mogućnosti sa snažnim etičkim dosegom, moći će sigurno promicati okoliš kao dom i kao zalihu u korist čovjeka i svih ljudi, moći će otkloniti čimbenike zagađivanja, zajamčiti higijenske i zdravstvene uvjete prikladne za male skupine kao i za prostrane ljudske naseobine.
Tehnologija koja zagađuje može također odgađivati, proizvodnja koja gomila može jednako dijeliti, pod uvjetom da prevagne moral poštovanja prema životu i dostojanstvu čovjeka, za prava sadašnjih ljudskih naraštaja i onih koji će doći.
6. Sve to treba čvrsta uporišta i poticaje: jasnu svijest o stvaranju kao djelu darežljive Božje mudrosti, i svijest o čovjekovu dostojanstvu i odgovornosti u stvarateljskom naumu.
Tek gledajući u Božje Lice čovjek može rasvijetliti lice zemlje i moralnom obvezom zajamčiti okolišno gostoprimstvo čovjeku današnjice i sutrašnjice.
Već sam u poruci za Dan mira 1990. podsjetio da je “najdublji i najteži znak moralnih veza spojen s ekološkim pitanjem u pomanjkanju poštovanja prema životu koje se primjećuje u mnogim zagađujućim ponašanjima” (br. 7).
Obrana života i prema tome promicanje zdravlja, osobito u najsiromašnijim narodima i onima na putu razvitka bit će jednom mjerilo i kriterij na područnoj i svjetskoj razini.
U vašoj obvezi da sačuvate zdravlje okoliša, neka vas rasvijetli i pomogne vam Gospodin. Njegovoj očinskoj dobroti, bogatoj ljubavlju prema svakome svom stvorenju, povjeravam vaše napore i, u njegovo ime, sve vas blagoslivljam.