Rim, (IKA) – Europa ljetos proživljava nestašicu kiše, a kao posljedica posvuda haraju veliki požari i teške vrućine. Italija je kao predsjedajuća Europskom unijom predložila da sve zemlje članice ujedine svoja sredstva za gašenje požara i tako stvore posebne snage za brzu intervenciju koje će moći gasiti požare u cijeloj Europi. U rujnu bi Europsko povjerenstvo trebalo odgovoriti na taj prijedlog, koji se za sada općenito smatra dobrim i prihvatljivim. Na taj bi se način stvorila neka vrsta protupožarne vojske na europskoj razini. Često se, naime, događa da u jednoj zemlji požar uništava velike površine, a susjedne države imaju protupožarna sredstva koja stoje neiskorištena. Nažalost, pomoć se iz drugih zemalja traži ili dolazi samo kad požar poprimi velike razmjere, kao kad su nedavno talijanski vatrogasci pomagali gasiti požare u Francuskoj. Ukoliko se ostvare zajedničke europske protupožarne snage moći će se posvuda u Europi intervenirati u roku od nekoliko sati, s većim sredstvima i više ljudi. Sadašnje tako brojne požare često izazivaju osobe koje nastoje iz njih izvući neku korist, pastiri koji žele proširiti pašnjake ili zemljoradnici paleći neoprezno korov, istaknuo je u razgovoru za Radio Vatikan talijanski ministar za zemljoradnju i šume Gianni Alemanno. Naravno, ima tu i raznih zloporaba, pa su stoga u Italiji uvedene stroge mjere da opožarena područja ne mogu postati gradilišta i ne mogu se uporabiti u neku drugu svrhu. Mnogi misle da je podmetanje vatre mali prekršaj. No, riječ je o teškom napadu na prirodu, na okoliš te je potrebno o tome govoriti i upozoravati savjesti. Valja poznavati težinu tog prekršaja koji je također protiv čovjeka, zaključio je talijanski ministar.

Odgovorni smo za stvorenu prirodu oko sebe. Sveti Otac je na taj problem upozorio u nedjeljnom nagovoru, ukorivši potpaljivače. Nekad se uništavanje prirode nije smatralo velikim grijehom. Danas se mišljenje promijenilo i riječ je o velikom zlu koje valja ispovijedati, istaknuo je u razgovoru za talijanski katolički dnevnik Avvenire benediktinac Ildebrando Scicolone, profesor na Papinskom sveučilištu sv. Anselma u Rimu i liturgijski stručnjak. Požarom se teško oštećuje i uništava Božje djelo. Sve je za čovjeka, a čovjek je za Boga, pa kad prekidamo tu ravnotežu djelujemo protiv Stvoriteljeve volje, upozorava o. Ildebrando. Dodaje kako su u misnim tekstovima predviđene molitve za razne konkretne potrebe, pa prema tome i za kišu, kao što se može moliti i za lijepo vrijeme te za sjetvu i žetvu. Liturgijska predaja predviđa takve molitve u cijelome drugom tisućljeću, počevši od Papinskog rimsko-njemačkog pontifikala iz desetog stoljeća. Premda u prošlosti nije postojala sadašnja ekološka svijest, spomenuti zazivi ipak odavno postoje, jer je čovjek svjestan da sve ovisi o Bogu. Stoga Crkva odavno blagoslivlja more, gradove i sela, planine i životinje, jer je Kristovom mukom i uskrsnućem cijeli stvoreni svijet, koji nas okružuje, konkretno i stvarno otkupljen i spašen.

Stoga u liturgijskim knjigama postoje molitve za milost kiše, kazao je o. Ildebrando i dodao kako se vjernici odavno za tu milost obraćaju raznim svecima, ovisno o pojedinom kraju. Tako je Skolastika svetica koju se može moliti za milost kiše, jer je ona kišom spriječila odlazak svog brata, sv. Benedikta, prigodom njihovoga posljednjeg susreta.