Pozdrav đakovačkoga i srijemskoga biskupa Marina Srakića Svetom Ocu

“Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”
Sveti Oče, tim riječima Svetoga bogoslužja izričem Vam dobrodošlicu u Đakovačku ili Bosansku i Srijemsku biskupiju, u Grad Osijek, u ravnu Slavoniju, u ovaj kutak zemlje hrvatske. U ovome svečanom i radosnom trenutku, kada sve nas ovdje nazočne i sve koji ovaj povijesni i sveti događaj prate preko radija i televizije prožimlju osjećaji ushićenja i zahvalnosti za ljubav i pozornost kojom nas Vi, Vrhovni pastir Opće Crkve, neprestano obasipate, kličem Vam: Dobro došli!

Srdačno Vas pozdravljam u ime ovdje okupljenoga naroda Božjega: nazočnih kardinala, nadbiskupa i biskupa, a posebno biskupa u miru đakovačke ili bosanske i srijemske biskupije Ćirila Kosa, pomoćnih biskupa Đure Gašparovića i Đure Hranića, te svećenika, redovnika i redovnica, svećeničkih i redovničkih pripravnika i pripravnica, svih vjernika svjetovnjaka, predstavnika građanskih, državnih i vojnih vlasti, ovdašnjih stanovnika i u svoje ime! Ističem napose prisutnost biskupa Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, koja ove godine obilježava 150. obljetnicu ustanovljenja.

Dobro došli, Sveti Oče, u biskupiju natopljenu krvlju mučeničkom sve tamo od vremena svetih panonskih i srijemskih mučenika Ireneja, Dimitrija i Anastazije, Euzebija i Poliona – čiju ćemo 1700. obljetnicu mučeništva proslaviti sljedeće godine – pa do naših dana, kada su mnogi svećenici i vjernici posvjedočili vjernost Bogu, Crkvi i Apostolskoj Stolici. Dobrodošlicu Vam izriče biskupija koju je kao srijemski nadbiskup predvodio sv. Metod, slavenski apostol.
Današnji dan i susret s Vama bit će zlatnim slovima upisan u našu narodnu i vjersku povijest. Ta nam radost ponovno dolazi i iz Vječnoga grada i iz Krakowa, kao što je došla prije 764 godine po bl. Salomeji, kneginji krakovskoj, koja je sa svojim mužem hercegom Kolomanom Đakovo i okolicu darovala bosanskome biskupu, koji se otada nastanio u gradu Đakovu.

Sveti Oče, dobro došli u biskupiju, koja je prije desetak godina teško stradala u besmislenome agresorskom ratu, u kojemu su ginuli nevini, teško stradavali gradovi i sela, rušene i pljačkane crkve, obiteljski domovi, gospodarstva, škole i bolnice; u biskupiju u kojoj mnogi još uvijek čekaju povratak svojih nestalih. Dovoljno je samo spomenuti grad Vukovar, simbol naših stradanja. No, mi ne želimo biti zarobljenici prošlosti, nego narod s pogledom u budućnost, koju želimo graditi s vjernicima drugih kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica i sa svim ljudima dobre volje. Neka i ova Euharistija svima bude poti-caj na “čišćenje pamćenja” praćeno oprostom i pomirbom u istini i poštovanju drugih.

Kako bi Crkva đakovačka i srijemska mogla odgovoriti na znakove vremena i na očekivanja i zahtjeve crkvene zajednice i svega naroda, koji ulazi u novo razdoblje svoje povijesti, održali smo Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku. Kroz pet proteklih godina u sinodskom sabiranju i gibanju krenuli smo u svestranu obnovu, napose uključenjem vjernika laika, koji se u probuđenoj svijesti o suodgovornosti u Crkvi rado uključuju u život biskupije.

Dobro došli, Sveti Oče, u Osijek – grad na Dravi, grad biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je u mnogim idejama bio preteča Drugoga vatikanskog koncila, velikoga promicatelja ekumenskoga dijaloga. U ovome se je gradu rodio i kardinal Franjo Šeper, naš metropolit, sudionik Drugoga vatikanskog koncila, pročelnik Zbora za nauk vjere i Vaš bliski suradnik. Grad je ovo u koji ste Vi, Sveti Oče, u vrijeme kada se u njemu ginulo – a bilo je to prošloga desetljeća – poslali kardinala Rogera Etchegaraya da nas, kao Vaš osobni izaslanik, u Vaše ime ohrabri te nam posvjedoči da ste Vi uz one koji stradaju i pate. Ovo je posebna prilika da Vam ponovno zahvalimo za Vaše djelo hrabrenja u vjeri, Vaše poruke nade, mira, dijaloga, pomirbe i praštanja.

Današnjom Euharistijom želimo zahvaliti Gospodinu za dar krštenja i jedinstva s Apostolskom Stolicom, koje je Vaš prethodnik papa Ivan VIII. u svom pismu hrvatskom knezu Branimiru, upravo na današnji dan, 7. lipnja 879. godine, svečano potvrdio i blagoslovio, zahvaljujući jednako i za sva dobra koja Gospodin preko Vas, Sveti Oče, danas udjeljuje Crkvi i svijetu. Neka ovo istodobno bude i smjerna molitva za sadašnjost i budućnost Crkve u hrvatskim krajevima, za Božji blagoslov i pomoć u izgradbi građanskoga društva utemeljena na trajnim vrijednostima, na skrbi za opće dobro, na dostojanstvu osobe i obitelji, kako bi u našoj domovini za svakoga njezina građanina uvijek bilo dovoljno ruha i kruha čestitim radom vlastitih ruku priskrbljena. Neka ovo bude i ponizna prošnja za naše obitelji, za očeve i majke, za djecu i mladež, za djedove i bake, za starce i nemoćnike, za sve koji pate u tijelu i duši, za sve koji čekaju znak nade i utjehe.

Ovu našu zahvalu i prošnju pratila Gospa od Utočišta, koja je i do sada uvijek bila s nama na našemu životnom putu.

Još jedanput, dobro nam došli, Sveti Oče, i bio Vam ugodan boravak u našoj sredini!