Pozdrav dubrovačkog biskupa Želimira Puljića Svetom Ocu

Sveti Oče,
s velikom radošću i izrazima odanosti i poštovanja upućujem Vam u ime puka Božjega i svih ljudi dobre volje srdačnu dobrodošlicu. Dobro došli na ovo tlo koje je stoljećima bilo oazom hrvatske slobode. Dobro došli u Grad koji je prepun uspomena povijesnih veza Apostolske Stolice i Dubrovnika.

Kada ste ono u ožujku 1999. u prigodi pohoda “ad limina Apostolorum” hrvatskim biskupima na oproštaju rekli: “Doviđenja u Dubrovniku”, bilo nam je k’o da snivamo. U siječnju ove godine utvrđen je raspored Vašeg trećeg apostolskoga putovanja u Republiku Hrvatsku, s jednodnevnim pastirskim pohodom ovome gradu. I, evo, Bogu hvala, doživjesmo radost i sreću dočekati Vas i pozdraviti u svojoj sredini, čuti Vašu očinsku riječ vjere, ufanja i ljubavi, te čestitati Vam 25. obljetnicu papinske službe i Vaš nedavni 83. rođendan.

Uz biskupe iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te one iz drugih zemalja, ovdje su nazočni brojni svećenici, redovnici i redovnice zajedno vjernicima svjetovnjacima, članovima župnih pastoralnih vijeća, crkvenih udruga, bratovština i pokreta s područja Splitsko-makarske metropolije: Šibenika, Hvara, Splita, Dubrovnika i Kotora, kao i iz drugih biskupija iz RH i susjedne BiH, kao i hodočasnici iz Paragvaja, Argentine, Perua i Čilea. Tu su i predstavnici drugih vjerskih zajednica. Nazočni su najviši predstavnici hrvatske Države, Vlade i Sabora, članovi diplomatskoga zbora u RH, čelnici Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika, gradonačelnici i načelnici, stranački predstavnici, predstavnici hrvatske vojske i policije. Nazočni su svi društveni staleži i slojevi: od gospodarskih, političkih, kulturnih i zdravstvenih djelatnika do običnih radnika, pomoraca, ribara i djelatnika obavijesnih sredstava iz domovine i inozemstva, koji izvješćuju o ovome događaju. Uz brojne pripadnike ustanova posvećenog i apostolskog života tu su i duhovne kćeri časne službenice Božje Marije Propetog Isusa Petković, koju ćete danas uzdignuti na čast oltara i unijeti u popis blaženika Katoličke crkve.

Dubrovnik, koji je sastavni dio europske i svjetske kulturne baštine, danas pripovijeda i pjeva. Radosna je i raspjevana gruška luka što su Vaše noge stupile na tlo ove male i poviješću bogate biskupije. Raduje se okupljeni Božji puk što će Vaše ruke blagosloviti ne samo ljude i obitelji ovoga kraja, već i mučeničkom krvlju natopljeno tlo ove biskupije i domovine naše. Danas će se u nebu radovati i oni brojni svjedoci koji su “u zgodno i nezgodno vrijeme” (usp. Tim 4, 2) ostali vjerni Bogu i Crkvi, te u trajnoj borbi za krst časni i slobodu zlatnu, uspjeli prenijeti na svoje potomke vjeru i kulturnu baštinu od koje i danas živimo. Siguran sam kako će nam se posebice pridružiti i dubrovački mučenici s Dakse, svećenici i ugledni vjernici svjetovnjaci. Oni su, naime, upravo iz ove luke ljeta Gospodnjega 1944. odvedeni i ubijeni na tom obližnjem otočiću. Pridružit će nam se i brojni pali branitelji iz Domovinskog rata, koji se nisu plašili ni sile, a ni oružja onih koji su bili naumili u ropstvo i okove staviti ne samo ovaj Grad – simbol slobode, već i cijelu zemlju Hrvatsku.

U studenome 1992. godine, u tijeku žestokih ratnih razaranja i u godini međunarodnoga priznanja neovisnosti RH, našli smo se s Vama “ad limina apostolorum”. Tada Vas je splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić u ime izočnog kardinala Kuharića pozdravio i rekao: “Na našem putu prema slobodi, u našim stradanjima, trajno smo osjećali Vašu blizinu, Sveti Oče. Vaše nastojanje neka se mirno riješe sporovi, obustavi rat i pomogne postradalima, neka se poštuju prava i dostojanstvo svakog čovjeka, svake etničke ili konfesionalne zajednice, poznata su čitavom svijetu. Ali, napose su poznate nama koji smo tu skrb neposredno doživjeli i trajno doživljavamo. Kako Vam izraziti svoju zahvalnost, Sveti Oče?”

Vi ste tada zagrljajem duboke solidarnosti u Isusu Kristu, našoj jedinoj nadi (Tim 1,1) rekli kako narod u Hrvatskoj “proživljava povijesno razdoblje” u kojem je Crkva pozvana “živjeti novo proljetno doba”. I niste se umarali kroz čitavo vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kako svojim pismima i nagovorima, tako i nezaboravnim pastirskim pohodima zalijevati uljem Evanđelja rane povrijeđenoga hrvatskog puka, na čemu smo Vam posebice zahvalni. Hvala Vam, vrhovni pastiru opće Crkve i neumorni promicatelju istinskoga mira! Hvala Vam, iskreni prijatelju svakoga čovjeka, svakoga naroda i čitavoga čovječanstva.

Usmjerite danas naše lađe neka smjelo izvezu na pučinu i potaknite neka zaplove punim jedrima. Odredite pravac krme i brzinu kretanja. Upozorite nas na pogodne i nepogodne vjetrove kao i na opasne morske struje. Povedite nas Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka, koji je put, istina i život. I podsjetite nas kako je njegov križ jedina prava busola, koja nas vodi u vječnu luku spasenja.

Pred vama, koji danas predstavljate stijenu na kojoj je Krist sagradio svoju Crkvu, s izrazima odanosti želimo obnoviti svoju vjeru koja je prenošena s koljena na koljeno od stoljeća sedmog pa do naših dana. Naši su očevi s ponosom isticali kako su oni Marijin narod zbog brojnih svetišta i crkava podignutih Presvetoj Bogorodici u čast. Ali, mi smo i narod svetoga Petra. I želimo to uvijek ostati. Želimo biti zahvalna Marijina i Petrova djeca. Hvala Vam, sveti Oče, za Vašu naklonost i posebice za pastirski pohod dubrovačkoj biskupiji.

Koristim prigodu zahvaliti Vam za poruke, pisma i riječi utjehe koje ste osobno upućivali tijekom ratnih nevolja kao i preko svojih bliskih suradnika uzoritoga gospodina kardinala Angela Sodana i preuzvišenoga gospodina nadbiskupa Jean-Louisa Taurana. Posebice pak hvala Vam za Vašega osobnog izaslanika na festi svetoga Vlaha 1993., uzoritoga gospodina kardinala Rogera Etchegaraya, koji je tada pred crkvom našega nebeskog Parca zapalio uskrsnu svijeću, koju ste nam tri tjedna prije toga darovali na liturgiji bdjenja u Asizu, kao zalog uskrsne nade i trajnog mira. Hvala za ovaj dan “koji nam darova Gospodin”, a u koji dođoste učvrstiti braću u vjeri i proglasiti blaženom časnu službenicu Božju Mariju Propetog Isusa Petković. Unaprijed hvala i za riječi koje ćete nam danas uputiti.

Hvala za sve. Još jedanput u ime ovdje nazočnih, te u ime onih koji su željeli ovamo doći ali im nije bilo moguće, kao i u ime svih koji nas prate preko radija i televizije kličem: Dobro nam došli, Sveti Oče!