Poštovani viši savjetnici za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje,
kolegice i kolege predstojnici katehetskih ureda,
cijenjene predavačice i voditeljice radionica,
drage vjeroučiteljice, dragi vjeroučitelji!

Dopustite mi da vas pozdravim u ime nadbiskupa đakovačko-osječkog mons. Đure Hranića, predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, te generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, vlč. Krunoslava Novaka, koji nam je – zajedno sa svojim suradnicima – velikodušno omogućio da se po prvi puta u okviru trajne izobrazbe vjeroučitelja nađemo u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije, središnjoj instituciji naše Crkve. I više je nego simbolično, prvi puta – u okviru trajne izobrazbe vjeroučitelja – da se upravo ova Katehetska škola događa i organizira u središtu naše Crkve: neizravni je to znak Crkve, ali i njezin poziv, staviti djecu, učenike i mlade s teškoćama u razvoju u središte našega evangelizacijskog i katehetskog djelovanja. Upravo onako, dragi vjeroučitelji, kako vi to već desetljećima činite.

Tema ovogodišnje Katehetske škole jest Izazovi kurikulumskog pristupa. Planiranje i pripremanje nastave. Svjesna potrebe govora i razmišljanja o ovoj temi, naša je kolegica, viša savjetnica za odgoj djece s teškoćama u razvoju u Nacionalnom katehetskom uredu HBK, Kristina Benček, profesorica, pred nas, u ova dva radna dana, ispisala zapravo gramatiku i abecedu djelovanja i poučavanja vjeroučitelja. Njoj, te svima, koji su joj pomogli u sadržajnom ostvarenju Škole, iskreno zahvaljujem. Tko savlada osnove gramatike kurikuluma, koji u posljednjih nekoliko godina doživljava svoju promjenu, taj će steći predragocjeno iskustvo sigurnosti rada u često vrlo nesigurnim uvjetima i susretima s djecom i osobama s teškoćama u razvoju. To je potrebno naglasiti najprije kroz prizmu nacrta novih prijedloga Posebnih kurikuluma za katolički vjeronauk, o kojima će za vrijeme ove Škole biti riječi.

No, kolikogod osnove gramatike bile važne, te kolikogod nas one činile kompetentnima u nastavnim procesima, postoji jedna gramatika, koja je temelj, ali i krajnji ishod vjeroučiteljeva rada. Riječ je naravno o gramatici kršćanske ljubavi i kršćanskoga djelovanja, odnosno služenja. U tom smislu učenik nije samo osoba, koja je u središtu naše pozornosti, subjekt nastavnoga procesa, on je odgovor na – u evanđelju – postavljeno pitanje: tko je moj bližnji! Artikulirajući odgovor na to pitanje, Krist pripovijeda prispodobu o milosrdnom Samaritancu, koji se brine za izranjenoga čovjeka na putu. Nakon ispričane pripovijesti, on zaključuje pozivom: Idi i ti čini tako! Pozivam sve nas, dragi vjeroučitelji, da već postignuća i osposobljenosti, koje zadobivamo u okviru trajnoga obrazovanja, shvatimo i razumijemo kao dio odgovora i poziva, izrečenim riječima: Idi i ti čini tako! Naš je, dakle, poziv „oboružati se“ onim što je potrebno, kako bismo učenika uzeli pod ruku kao bližnjega.

Kurikulumsko planiranje, nastavni proces, odgojni postupak – nazovimo to kako god želimo – ne odvija se samo u jednom smjeru: od učitelja prema učeniku! Posebno ne, kada je riječ o djeci i mladima s teškoćama u razvoju. Zašto? Zato što smo mi, koji smo učitelji, istodobno pozvani biti i učenici. Oni, koji bezuvjetno ljube Boga, poput naših učenika s višestrukim poteškoćama, omogućuju nam kročiti putem vjere, koja je u našem životu često samo pitanje razumijevanja i „oglavljenosti“. Nekada mi se čini da bismo se, poput naših učenika o kojima govorimo, daleko više Bogu približili, kada bismo se „obezglavili“ u vjeri. Kamo sreće da je možemo iskusiti na način kako to čine oni, koji samo srcem mogu progovoriti!

Drage vjeroučiteljice, dragi vjeroučitelji! „Obezglavljenost“ u vjeri, drugim riječima ne razmišljati o vjeri samo kao o intelektualno važećem sadržaju, ipak nas poziva „uglaviti“ gramatiku nastavnog procesa, kurikulumskog planiranja, kako bismo ostali na dobrom putu prema učeniku, našem bližnjem!

Zahvaljujući još jednom kolegici Benček na organizaciji Katehetske škole, svim predavačicama i voditeljicama radionica, na poseban način izražavajući zahvalnost kolegi Adžiću, višem savjetniku za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje za njegov velikodušni doprinos, a ne zaboravljajući pri tom kolegicu Anitu Vranić za sve što je učinila u pripremi Škole, svima nam želim blagoslovljen rad i plodonosna dva radna dana u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije!

mons. dr. Ivica Pažin