Zagreb, 21. listopada 2014. godine
1. Gospodo nadbiskupi i biskupi, generalni tajniče i zamjeniče generalnog tajnika, uvaženi gosti, sve vas od srca pozdravljam na ovom redovitom 49. plenarnom zasjedanju HBK. Pozdravljam među nama i dvojicu umirovljenih biskupa, mons. Marina Srakića te mons. Ivana Milovana. Naš kardinal Josip Bozanić, koji je sudjelovao na izvanrednoj sinodi biskupa, morao je ostati na konzistoriju kardinala pa će nam se sutra pridružiti. A Njegova Ekselencija apostolski nuncij mons. Alessandro D’Errico pridružit će nam se oko podne.
Pozdravljam i ugledne predstavnike drugih biskupskih konferencija: mons. Tomu Vukšića, vojnog ordinarija u BiH, delegata BK BiH; mons. Ivana Penzeša, biskupa subotičkog, člana Međunarodne BK sv. Ćirila i Metoda; mons. Đuru Gašparovića, biskupa srijemskog.
Uz glasnogovornika Zvonimira Ancića pozdravljam i predstavnike medija kojima upućujem riječ zahvale i za izvješće koje će učiniti s ovoga zasjedanja.
Od redovitoga proljetnog, 48. plenarnog zasjedanja, koje je bilo od 13. od 15. svibnja 2014., imali smo 2. lipnja 2014. prije podne godišnji susret s redovničkim provincijalima. Na susretu je bilo govora o smjernicama pape Franje za Crkvu u njegovoj pobudnici Radost evanđelja. Crkva bi trebala biti prepoznatljiva, kaže Papa, kao kuća milosrđa koja pronalazi tragove kršćanske nade. A kad to nađe, onda se ne boji poći na periferije siromašnih, marginaliziranih i posljednjih. Pobudnica ne samo daje važne poticaje i naznačuje putove, nego korigira stavove i moguće prepreke na putu. Uz te smjernice pape Franje bilo je govora o Odredbama o osnovnim i srednjim katoličkim školama, koje nisu samo odgojno-obrazovne ustanove, nego i mjesta evangelizacije i pastoralnog djelovanja. Na susretu s provincijalima predstavljen je i dokument HBK za postupanje u slučajevima spolnoga zlostavljanja maloljetnika. A razgovaralo se i o prijedlozima za Godinu posvećenog života koja će po odluci pape Franje biti sljedeće, 2015. godine.
Istog dana poslije podne održano je izvanredno zasjedanje HBK na kojem je bilo govora isključivo o pomoći stradalima na poplavljenim područjima. Biskupi su izvješteni o razmjerima stradanja na područjima zahvaćenim katastrofalnim poplavama. Istaknuta je zauzetost vjernika i svih ljudi dobre volje diljem Hrvatske i iseljeništva, koju je netko nazvao “pravom eksplozijom dobrote”. Uz dar od 12 milijuna kuna koji je odvojen za pomoć stradalima u poplavama preko Hrvatskoga Caritasa, biskupi su zahvalili svima koji su se uključili u akciju pomaganja ljudima u nevolji.
2. Što imamo na programu ovog 49. plenarnog zasjedanja koje će trajati do četvrtka u podne?
Pred nama je Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 19. travnja 2015. u svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci s temom: “Obitelj! Nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske”. Uz informacije o obilježavanju dana obitelji po biskupijama i pripremama za Drugi nacionalni susret obitelji na Trsatu, bit će govora i onom kapilarnom radu s obiteljima, posebice pastoralu zaručništva i tečajevima priprave za brak.
Koncilski oci su na Drugom vatikanskom saboru zaključili kako je “veoma korisno da se biskupi iste zemlje okupljaju i razmjenjuju iskustva i mišljenja, te ujedine snage za dobro Crkve” (CD 37). A Pavao VI. je motu proprijem “Ecclesiae Sanctae” (1966.) odredio neka se uspostave biskupske konferencije tamo gdje ih do tada još nije bilo. Jer po njima se “učvršćuje duh zajedništva s općom Crkvom i pojedinačnim biskupijama međusobno”. Novi Crkveni zakonik (1983.) regulirao je svrhu, nadležnosti, sastav i djelovanje biskupskih konferencija (kan 447.-459.). Petnaest godina kasnije, 21. svibnja 1998., sveti Ivan Pavao II. svojim Apostolskim pismom “Apostolos Suos” objasnit će njihov teološki, pravni i doktrinarni vid. Pismo je prevedeno na hrvatski pa će i o njemu biti govora.
Čut ćemo uobičajena izvješća predsjednika komisija, vijeća i odbora HBK, kao i izvješće s plenarnog zasjedanja CCEE-a u Rimu, te izvješće s izvanredne sinode biskupa o obitelji u Vatikanu. Biskupi će pregledati i odobriti neke statute, te razmotriti aktualna liturgijska pitanja. Pregledat ćemo neke mandate u tijelima HBK, te odrediti delegate na zasjedanjima drugih BK u 2015. Tijekom zasjedanja stići će na stol i neke brošure: Dokument Papinskog vijeća za kulturna dobra “Pastoralna uloga crkvenih arhiva” (1997.), koje je prevedeno i tiskano, te naše pismo i poruka o rodnoj teoriji “Muško i žensko stvori ih”. Apostolsko pak pismo “Apostolos Suos” dostavljeno je svima elektroničkom poštom.
Napominjem također da će sutra u 18 sati, na spomendan svetog Ivana Pavla II., biti euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise bit će predstavljanje sabranih djela mons. Marina Srakića u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu. A u četvrtak u 11 sati bit će uobičajena konferencija za tisak.
3. Na koncu čini mi se prigodnim podsjetiti i na dvije godišnjice:
a. 100 godina od početka Prvoga svjetskog rata. Premda se svojevremeno pisalo kako će Papa tim povodom poći u Sarajevo, on je odlučio poći na sjever Italije, u Redipugliu. Na toj bojišnici, naime, stradalo je više od milijun ljudi, među kojima i mnogi Hrvati. Nije bez razloga papa Benedikt XV. rekao kako je to bilo “nepotrebno klanje” (strage inutile). Uz tridesetak biskupa i kardinala iz Italije i Srednje Europe s Papom smo koncelebrirali kard. Josip Bozanić, ja, mons. Mile Bogović, mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij iz BiH, te mons. Enco Rodinis i fra Jakov Mamić. Papa je izabrao to mjesto jer nije toliko ideološki i nacionalno opterećeno kao Sarajevo. U Redipugli papa Franjo nije govorio o krivcima za rat, nego o zloći rata općenito, kao i strategiji razaranja: “Dok Bog sve stvoreno usavršuje, rat razara i ono najsavršenije što je Bog stvorio, a to je ljudsko biće”. Zato je rat nazvao ludošću, te dodao kako i danas na razne načine vodi se rat u svijetu, pa je ovo doista “vrijeme plakanja”. Jer, razaranje stvorenoga na razne načine traje i danas. Tu Papinu ideju dobro je razradio fra Nikola Roščić u knjizi “Revolucije razaraju Krista”.
b. Druga obljetnica je 50 godina otkada je Pavao VI., 24. listopada 1964., u tijeku odvijanja Drugog vatikanskog sabora proglasio svetog Benedikta prvim kod Boga patronom cijele Europe. Naime, tijekom propadanja Rimskoga Carstva ovaj skromni Božji monah svojim je odvažnim i ustrajnim nastojanjem uspio da u Europi zasja zora novoga doba. Umornom i izgubljenom kontinentu i njegovim narodima, od Sredozemlja do Skandinavije, te od Irske do Poljske, donio je kršćansku kulturu križem, knjigom i plugom. Po križu i Kristovu zakonu učvrstio je i umnožio uredbe javnog i privatnog života. Knjigom i kulturom sačuvao je klasične spise i podržao znanost i umjetnost. A plugom je pretvarao puste krajeve u plodne njive i vrtove, te molitvom i ručnim radom (ora et labora) oplemenio je i uzdigao ljudski trud. Zato ga je Pavao VI. proglasio prvim kod Boga zaštitnikom Europe.
Velika je simbolika i u tomu što je pola stoljeća nakon toga događaja papa Franjo svoga časnog predšasnika u nedjelju 19. listopada 2014. uzdigao na oltar i ubrojio među blažene. Postkoncilska Crkva duguje puno ovom “blagom ali odlučnom” Papi. On je, naime, vodio Petrovu lađu u burnim godinama za Crkvu i svijet. Na samom početku pontifikata (30. lipnja 1963.) izrekao je jasnim riječima da će “braniti svetu Crkvu od doktrinarnih i običajnih zabluda, koje iznutra i izvana prijete njezinoj cjelovitosti i zatamnjuju njezinu ljepotu”. Iako je puno trpio zbog previranja u Crkvi, nije se plašio svjedočiti za Istinu o Bogu i čovjeku. U tom smislu objavio je encikliku “Humanae vitae” o odgovornoj bračnoj ljubavi za koju komentatori vele da je bila jasna i proročka. A u sklopu tek održane izvanredne sinode o obitelji i danas je vrlo aktualna. Preminuo je 6. kolovoza 1978.
Proglašenje pak blaženim, kao kruna izvanredne sinode o obitelji, papa Franjo je objavio urbi et orbi kako je ovaj “blagi i odlučni papa” dobar boj bio i vjeru sačuvao (usp. 2 Tim 4, 7). Neka skupa sa svetim Benediktom i svetim Ivanom Pavlom II. bdije nad europskim kontinentom koji je osobito volio. A svi oni neka i nas prate svojim zagovorom i pomognu nam ići njihovim stopama.
Zagreb, 21. listopada 2014.
+ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski,
predsjednik HBK