Pozdravna riječ biskupa Komarice na početku zajedničke mise biskupa BK BiH i HBK

Draga braćo u biskupskoj službi,
draga braćo svećenici,
poštovane sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici laici!

Zahvaljujem Trojedinom Bogu, što mi je omogućio da vas sve od srca mogu pozdraviti na početku ovog euharistijskog slavlja u povodu početka godišnjeg redovitog zasjedanja članova naših dviju Biskupskih konferencija iz istog naroda s prostora naše dvije domovine Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Izražavam iskrenu zahvalnosti i dobrodošlicu svima vama, a napose vama, draga braćo nadbiskupi, biskupi i svećenici iz susjedne nam Republike Hrvatske. Dolikuje da javno spomenem imena barem vas, članova naše obje BK; koji sudjelujete na ovogodišnjem našem zajedničkom zasjedanju:

mons. Luigija Pezzuta, nadbiskupa, apostolskog nuncija u našoj zemlji
Vinka kard. Puljića, nadbiskupa i metropolita vrhbosanskog, predsjednika BK BiH
Josipa kard. Bozanića, nadbiskupa metropolita zagrebačkog
mons. Želimira Puljića, nadbiskupa zadarskog, predsjednika HBK
mons. Marina Barišića, nadbiskupa metropolita splitsko-makarskog
mons. Nenryka Hosera, nadbiskupa, apostolskog delegata za Međugorje
mons. Tomu Vukšića, nadbiskupa koadjutor vrhbosanskog i apostolskogupravitelja Vojnog ordinarijata u BiH
mons. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskogi trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog
mons. Antuna Škvorčevića, biskupa požeškog
mons. Vladu Košića, biskupa sisačkog
mons. Vjekoslava Huzjaka, biskupa bjelovarsko-križevačkog
mons. Matu Uzinića, biskupa dubrovačkog

mons. Dražena Kutlešu, biskupa porečko-pulskog
mons. Ivicu Petanjka, biskupa krčkog
mons. Zdenka Križića, biskupa gospićko-senjskog
mons. Petra Palića, biskupa hvarskog
mons. Tomislava Rogića, biskupa šibenskog
mons. Juru Bogdana, vojnog ordinarija u RH
mons. Božu Radoša, biskupa varaždinskog
mons. Marka Semrena, pomoćnog biskupa banjolučkog
mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog
mons. Miju Gorskog, pomoćnog biskupa zagrebačkog
mons. Ivana Ćurića, pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog
mons. Milana Stipića, apostolskog administratora Križevačke eparhije
mons. Henricka Jagodzinskog, savjetnika u Apostolskoj nuncijaturi u BiH
mons. Ivu Tomaševića, generalnog tajnika BK BiH.

Neki od vas ste u sadašnjoj svojoj službi po prvi put u ovoj „majci svih crkava“ u mojoj biskupiji. Hvala vam svima što ćete zajedno s prisutnim vjernicima, koji su kao „reliquiae reliquiarum“ do nekadašnjeg – tj. zadnjeg rata – brojnog katoličkog pučanstva u ovom gradu i okolini, došli da zajedno s nama zahvale Bogu za njegovu dosadašnju trajnu pomoć i zaštitu i da ga zamole za svjetlo i snagu Duha Svetoga, kako bi s kršćanskom poslušnošću i ubuduće spremno prihvaćali ono, što im mi, njihovi duhovni pastiri, kao Kristovi predstavnici, određujemo u Crkvi – kao njihovi učitelji i upravitelji. Ovi Kristovi vjernici laici će i kod ovog euharistijskog slavlja, slično kao što čine i kod svakog drugog, preporučivati dobrom Bogu nas, svoje predstojnike – biskupe i svećenike – svjesni da nama valja jednoć pred Gospodinom položiti račun za njihove duše (usp. Heb 13,17).

Tijekom nepuna tri i pol desetljeća moje biskupske službe, trudio sam se – zajedno s mojim – do prolijevanja vlastite krvi – vjernim suradnicima svećenicima i redovnicima zauzimati se za duhovno i svekoliko dobro povjerenih nam Kristovih vjernika laika, priznavajući i promičući njihovo dostojanstvo i njihovu odgovornost u Crkvi i u našem društvu, i potičući ih na njihovu otvorenost djelovanju Duha Svetoga u njihovim životima i obiteljima, te na prakticiranje zagovorne molitve, i na ustrajnost u svojoj vjeri u snagu takve molitve. – Svi mi – i duhovni pastiri i Kristovi vjernici laici – imamo pri tome pred očima – divni lik najdičnijeg člana naše – relativno mlade – biskupijske zajednice, blaženog a nadamo se uskoro i svetog Ivana Merza, čije relikvije trajno častimo i u ovoj našoj katedrali.

Draga braćo u biskupskoj službi,

u duhu ovog, upravo započetog svetog korizmenog vremena koje nas podsjeća na obvezu dobivenu od Boga: a prenosi nam ju njegov prorok Izaija, da kidamo okove nepravedne, razvezujemo spone jarmene, puštamo na slobodu potlačene, dijelimo kruh svoj s gladnima … i da se ne krijemo od onoga tko je naše krvi (usp. Iz 58,6-7), mi se u ovoj biskupiji i zemlji trudimo da to činimo bilo za to zgodno ili nezgodno vrijeme ili podneblje (usp. 2 Tim 4,2). Molim Boga, ne samo večeras, da vam pomogne, kako biste vi nama mogli pomoći u našoj želji i obvezi da i ubuduće vjerodostojno svjedočimo svoj kršćanski identitet u ovom gradu, biskupiji i zemlji, gdje nas je naš Stvoritelj postavio sa zadaćom da ne budemo neplodna smokva (usp. Mt 21,19) nego da rod donosimo i da taj naš rod ostane (usp. Iv 15,16).

Uzdam se, da će nas dobri i milosrdni Bog uslišati!