Mons. Zgrablić istaknuo je da se skup održava upravo u zgradi Sjemeništa u kojoj je mons. Prenđa proveo najveći dio svoga života. Naime, prije službe nadbiskupa, mons. Prenđa je bio 22 godine rektor sjemeništa ‘Zmajević’ (1970.-1992.) i voditelj Odjela za pastoral svećeničkih zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji. Mons. Zgrablić je tri godine bio prefekt u sjemeništu ‘Zmajević’ (1987. -1990.), a prije toga živio je  u sjemeništu jer je u Zadru pohađao treći i četvrti razred Nadbiskupske klasične gimnazije koja se nalazila u zgradi sjemeništa ‘Zmajević’ i gdje je mons. Zgrablić položio maturu 1980. godine.

„Za mene je sjemenište u Zadru osobito snažno mjesto sjećanja na nadbiskupa Prenđu. Imao sam milost provesti tu pet godina, dvije kao sjemeništarac i tri kao odgojitelj, upravo u vrijeme njegove službe rektora u sjemeništu i imenovanja za nadbiskupa koadjutora 1990. godine.

I danas, dok hodam tim hodnicima, imam gotovo osjećaj da će rektor Prenđa u nekom blagom polumraku te velike zgrade iznenada proviriti iz nekog kutka i svojim prepoznatljivim, očinskim glasom reći: „O, sinko, tu si!“ ili, udarajući se po čelu: „Za majku milu, što tu radiš!?““, podsjetio je mons. Zgrablić na geste mons. Prenđe kao rektora u sjemeništu.

„Svećenička i nadbiskupska služba mons. Prenđe ostavila je, nesumnjivo, dubok i trajan trag u životu Zadarske nadbiskupije. Taj trag oblikovao se u vremenima i u godinama teških kušnji, osobito u postkoncilskom razdoblju u Zadarskoj nadbiskupiji, kada su mnogi napuštali svećeničku službu, a svi sjemeništarci i bogoslovi napustili sjemenište. U tim okolnostima on je ostao postojan u vjeri i vjeran svom svećeničkom pozivu, bez gorčine i bez straha, hrabro noseći odgovornost promicatelja duhovnih zvanja“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Istražujući pismenu ostavštinu mons. Prenđe, nadbiskup Zgrablić uvjerio se kako je upravo u vrijeme napuštanja službe mnogih svećenika u Zadru, mons. Prenđa „s još većom vjerom i ljubavlju prema Crkvi, nastavio promicati duhovna zvanja, uvjeren da Crkva živi od vjernosti i povjerenja u Božji poziv“.

Pod vodstvom mons. Prenđe, u Sjemeništu se odgajalo „ne samo za svećeništvo, nego za život. Iz zadarskog Sjemeništa izlazili su budući svećenici, ali i mnogi mladići koji su, noseći ono što su tu primili, postali odgovorni očevi, intelektualci i zauzeti vjernici laici u društvu. Nadbiskup Prenđa znao je da se Crkva gradi strpljivo, od srca čovjeka i zato je u sjemeništu ostavio dio sebe“, rekao je mons. Zgrablić.

Podsjetio je kako je rektor Prenđa odgojitelje u sjemeništu češće poticao: „Braćo, zahvaćajte, kad vidite da nešto nije dobro razgovarajte, objasnite, potaknite. Ako ne reagirate, sjemeništarci će misliti da to odobravate“.

Nadalje, mons. Zgrablić je naveo u čemu se sastoje zasluge i ostavština nadbiskupa Prenđe u životu mjesne Crkve.

„Nutarnja snaga mons. Prenđe očitovala se i u teškim ratnim godinama Domovinskog rata i poraća, kada se s posebnom predanošću posvetio obnovi razorene crkvene baštine: sjemeništa, katedrale, biskupske palače, crkava i župnih kuća. Ta obnova nije bila samo materijalna, nego duboko duhovna – znak nade, ustrajnosti i povjerenja u Božje vodstvo Crkve koja, unatoč svim kušnjama, ostaje uz svoj narod.

Jednako snažno mons. Prenđa promicao je apostolat laika, svjestan da je Crkva živa i plodna ondje gdje vjernici laici preuzimaju svoju odgovornost u obitelji, društvu, kulturi, medijima i javnom životu. Ohrabrivao je njihovo aktivno sudjelovanje u poslanju Crkve, potičući svijest da svaki krštenik ima svoje mjesto i zadaću u izgradnji Božjeg naroda“, rekao je mons. Zgrablić.

U tom duhu, prepoznaje se i otvorenost nadbiskupa Prenđe prema Novoj evangelizaciji i djelovanju crkvenih pokreta, „naviještanju evanđelja suvremenom čovjeku, u promijenjenim okolnostima i izazovima vremena. Osnivanje Katoličke gimnazije, briga za odgoj mladih te trajno ulaganje u formaciju vjernika svjedoče o pastiru koji je znao gledati unaprijed, tražeći nove putove vjere, dijaloga i svjedočenja“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Osobito mjesto u djelovanju mons. Prenđe „zauzima i veliki karitativni rad s izbjeglicama i prognanicima, u kojima je prepoznavao lice Krista patnika. Ljubav prema Crkvi za njega nikad nije bila apstraktna, nego konkretna i djelotvorna ljubav prema čovjeku.

I danas, često možda i ne primjećujući i ne razmišljajući, živimo od njegovog rada, truda i duhovne baštine koju nam je nadbiskup Prenđa ostavio: od ljudi koje je oblikovao, od struktura koje je postavio, od institucija i zgrada koje je temeljito obnovio, neke i kupio, od povjerenja koje je ulagao u laike i od prostora slobode i odgovornosti koje im je otvorio.

Baština mons. Prenđe nije sva pohranjena u arhivima i nije prekrivena prašinom i mirisom starog papira, nego živi u konkretnim osobama i zajednicama Zadarske nadbiskupije, u prostorima u kojima ugodno radimo i živimo“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Stoga je i taj stručni skup „sigurno više od čina sjećanja na mons. Prenđu. To je čin zahvalnosti Bogu i odgovornog promišljanja o nasljeđu koje nam je ostavio“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Zahvalio je svim predavačima za sudjelovanje na tom skupu, što će „svojim znanjem, istraživačkim trudom i osobnim pristupom“ pridonijeti da lik i djelo nadbiskupa Prenđe „ne ostanu samo predmet sjećanja, nego poticaj za dublje razumijevanje i odgovorno nasljedovanje“.

Izlaganja pomažu da se baština mons. Prenđe „čita u svjetlu današnjih izazova i da iz nje crpimo nadahnuće za život i poslanje Crkve danas. Neka nas primjer nadbiskupa  Prenđe potakne da i mi, svatko u svome poslanju, živimo njegovo geslo – ‘Ljubiti Crkvu’: vjerno, zauzeto i otvoreno djelovanju Duha Svetoga“, potaknuo je mons. Zgrablić na otvaranju skupa, u želji da nas to zajedničko promišljanje o djelovanju nadbiskupa Prenđe „još više učvrsti u zahvalnosti Bogu za dar života i služenja mons. Ivana Prenđe“.

Na skupu je petnaest predavača održalo sljedeća izlaganja: Josip Radojica Pinčić: “Biografske crtice iz djetinjstva, mladosti i župnička služba Ivana Prenđe”; Zdenko Dundović: “Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, 1990. – 2010.”; Srećko Petrov: “Uloga zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe u poslijeratnoj obnovi Zadarske nadbiskupije”; mons. Milan Zgrablić: “Neki naglasci u pastoralu duhovnih zvanja u svećeničkoj i biskupskoj službi mons. Ivana Prenđe”; Mladen Fuzul: “Poruke nadbiskupa Ivana Prenđe Hrvatskoj vojsci”; Marinko Duvnjak: “Nova evangelizacija, crkveni pokreti i zajednice u Zadarskoj nadbiskupiji”; Elvis Ražov i Arijana Mračić: “Visoka teološko – katehetska škola u Zadru i uloga mons. Ivana Prenđe”; Ante Sorić: “Teološko – pastoralne poruke iz pastirskih poslanica zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe”; Radomir Jurić: “Sjećanje jednog vjernika laika na mons. Ivana Prenđu”; Marijana Mohorić: “Katehetski dani Zadarske nadbiskupije u svjetlu smjernica mons. Ivana Prenđe u kontekstu suvremenog katehetskog pokreta”; Bojan Rizvan: “Svećenik po mjeri Kristove ljubavi. Teološko – pastoralna vizija svećeništva Ivana Prenđe”;  Ines Grbić: “Nadbiskup Ivan Prenđa i koncilska vizija uloge vjernika laika u Zadarskoj nadbiskupiji”; Šime Ćurko: “Obitelj i mladi u porukama i pastoralu mons. Ivana Prenđe”; Ivica Jurišić: “Tranzicija Caritasa Zadarske nadbiskupije iz ratnog u mirnodopsko doba”; mons. Želimir Puljić: “Neplanirani, ali ostvareni dolazak Ivana Pavla II. u Zadar 2003. godine”.