Požega, (IKA) – U požeškom Domu za stare i nemoćne požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 24. rujna misno slavlje koje je na neki način bilo i euharistijska postaja starih, nemoćnih i bolesnih Drugoga biskupijskog euharistijskog kongresa. Željeli smo, kazao je biskup, da kroz ovo euharistijsko slavlje u duhovno događanje uključimo stare, nemoćne i bolesne. Isusova prisutnost u euharistiji i misi neprestano nas podsjeća na njegove patnje, muke i smrti, ali i na to da je on prisutan u svima onima koji trpe i pate. Ne bi stoga bilo dobro da sve svoje oči vjere usredotočimo samo na euharistijsko otajstvo, nego jednako tako trebamo ih usmjeriti na Isusovu prisutnost u svima onima koji pate i trpe. U propovijedi je biskup kazao kako vjeruje da svi žele imati srce u kojem je prisutna Božja blizina, posebno oni koji trpe i pate kako bi te svoje patnje sjedinjavali s patnjama Isusa Krista. Trpljenje Isusa Krista je zalog da naše patnje i umiranja nisu besmisleni, nego dobivaju svoj smisao u Božjoj ljubavi koja je za nas išla na križ i koja je u naše patnje unosila svjetlo i nadu.
Biskup je korisnicima Doma poručio da u svoje živote unesu svjetlo Isusa Krista kako bi osigurali pobjedu života. Sveta pričest je hrana koja nam omogućava tu pobjedu jer je to hrana besmrtnosti. U svetoj misi po Isusovoj riječi kruh se pretvara u njegovo preobraženo tijelo, a vino u njegovo krv. Tim činom Isus svjedoči svoju ljubav za nas od kraja, do u smrt, nudeći nam pobjedu nad smrću. Ne dopustite, poručio je biskup, da budete daleko Isusovog djela ljubavi kako ne biste bili bića mraka nego svjetla a po vama takvima i cijela ova kuća, odnosno dom. Biskupa je na početku slavlja u ime svih korisnika i djelatnika pozdravila Otilija Kukolj, čestitajući biskupiji njezinu desetu obljetnicu te zahvalivši biskupu što uvijek nađe vremena da donese Božju riječ i blizinu među stare i bolesne. Zaželjela je uspjeh Euharistijskom kongresu te obećala da će korisnici za tu nakanu moliti. Biskup je nakon mise obišao više nepokretnih korisnika među kojima i Šteficu Krunić koja istinski svjedoči svoju vjeru kroz tešku bolest svakodnevno satima moleći i s pouzdanjem primajući trpljenje.