Požega, (IKA) – “Nevjera i vjera u četiri oka” bila je tema pete korizmene Tribine četvrtkom Godine vjere, održane 21. ožujka u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi. Na početku tribine, nakon molitve, požeški biskup Antun Škvorčević pozdravio je tristotinjak okupljenih te najavio dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta iz Zagreba prof. dr. Tončija Matulića koji je održao izlaganje. Zvonimir Zelenika, v.d. voditelja Pastoralnog centra Požeške biskupije, predstavio je predavača, istaknuvši njegov veliki prinos hrvatskoj teološkoj misli i literaturi.
Na početku Matulić je približio nevjeru i vjeru kroz sliku dviju sestara koje putuju i razgovaraju usred oceana ili džungle. Pojasnio je da džungla može biti prirodna, ali i ova današnja više kulturna. Nevjera u takvim situacijama traži pomoć od ljudi, boji se patnje i želi se što prije izvući iz zatečene situacije, dok vjeru resi nada u život vječni i ovozemaljske ugroze joj ne predstavljaju toliki problem, premda svako biće drhti pred pitanjem smrti. Onoga trenutka kad nevjera sklopi oči za nju sve prestaje, no kada se isto dogodi s vjerom, za nju tek počinje život jer duboko vjeruje kako je čovjek na proputovanju od začeća do smrti, te da ga druga dionica puta tek čeka, pojasnio je.
Približio je potom mogućnost teološkog govora o Bogu, odnosno mogućnost čovjeka da svoju vjeru do kraja izrekne. Vjera se uvijek izražava ljudskim riječima, a one nisu dostatne da približe Božju otajstvenost do kraja. Ta nemogućnost nije argument za nevjeru, već se radi o činjenici da čovjek stoji pred Bogom koji je po sebi do kraja nedokučiv i neizreciv, odnosno kada bi netko tvrdio da može Boga izreći bio bi u zabludi, a njegov opis ne bi bio opis pravoga Boga.
Govoreći o sveprisutnom ateizmu, agnosticizmu i duhu nevjere koji je snažno prisutan i u hrvatskom društvu, Matulić je ukazao na stalno stvaranje saveza s grijehom, što može biti gore od grijeha samoga. “Božje milosrđe ne može djelovati ako mi vjernici ustrajavamo u grijehu, lažemo sebe i zatvaramo milosrđu vrata. Ta laž da ‘grijeha nemamo’ rađa i uzdiže nevjeru vjernika”, pojasnio je i potom istaknuo potrebu da u Godini vjere dublje zaživi cjelokupni život po vjeri: “Vjera nije dio života. Ona je život naprosto i ona obuhvaća cijeli život.”
U posljednjem dijelu izlaganja Matulić se pozabavio pitanjem uzroka sadašnjeg ateizma i naglasio kako i na kršćanima leži odgovornost zbog sadašnjeg stanja. Zato je pozvao okupljene na novu žudnju za Bogom. “Pozivam vas samo na jednu strepnju, čežnju, žudnju u životu. Onu za Isusom Kristom.” Tribinu na temu “Nevjera i vjera u četiri oka” dr. Matulić je završio citatom iz prispodobe iz Markova evanđelja u kojemu otac dovodi bolesnog dječaka Isusu: “Gospodine Isuse Kriste, pomozi mojoj nevjeri.”
Po završetku tribine uslijedilo ne nekoliko pitanja prisutnih na temu aktualnog stanja vjere i nevjere u hrvatskom društvu i mogućnostima da se postojeće stanje prevlada. Potom se okupljenima obratio biskup Škvorčević, koji je zahvalio dekanu Matuliću na izlaganju. Pojasnio je kako se vapaj s kraja tribine “Gospodine pomozi mojoj nevjeri” nastavlja i nakon tribina i kroz cijeli Veliki tjedan: “Ako su ove tribine išle u smjeru “Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri” onda je dragocjeno što smo imali stručnjake koji su nam izazove ubacivali, a mi ih prihvaćali te znamo kako ćemo dalje! S Isusom Kristom!” zaključio je biskup Škvorčević.